U hebrejskoj Bibliji i hrišćanskom Starom zavetu, Amos (hebrejski: עָמוֹס – ʿĀmōs) bio je jedan od dvanaest malih proroka. Stariji savremenik Osije i Isaije, Amos je bio aktivan v. 760–755 pre nove ere za vreme vladavine kraljeva Jerovoama II i Ozije. On je bio iz južnog kraljevstva Jude, ali je propovedao u severnom kraljevstvu Izrael. Amos je pisao u vreme relativnog mira i prosperiteta, ali i zanemarivanja Božjih zakona. Govorio je protiv povećanog dispariteta između veoma bogatih i veoma siromašnih. Njegove glavne teme pravde, Božje svemoći i božanskog suda postale su osnova proročanstva.
Prorok Amos poziva na društvenu pravdu kao neizostavan izraz istinske pobožnosti.
Amosova knjiga, napisana u vreme ekonomskog rasta i prosperiteta za Izrael i Judu, predstavlja Božji pogled na nepravdu i šalje poziv na pravednost. Amos govori kako se Bog oseća kada bogati i moćni eksploatišu siromašne i bespomoćne. Sa snažnim, poetičnim slikama, Amosova knjiga strastveno govori o Božjoj brizi za siromašne. Potiče povratak pravednosti i pravdi povratkom Jehovi. Pazite na paralele između Amosovog i našeg vremena. Kada se spominju siromašni, pomislite na beskućnike, rasne manjine, samohrane roditelje, starije osobe i druge koji se često eksploatišu.