Četvrta Knjiga Mojsijeva

Brojevi

Pisac: Mojsije
Meseto pisanja: Pustinja
Pisanje završeno: oko 1473. pre n. e.
Obuhvata vreme: između 1446. i 1406. p.n.e.

Ukratko:

Knjiga brojeva (od grčkog Ἀριθμοί, Arithmoi; hebrejski: בְּמִדְבַּר‎, Bəmiḏbar, “U pustinji [od]”) je četvrta knjiga hebrejske Biblije i četvrta od pet knjiga jevrejske Tore. Naziv knjige potiče od dva popisa Izraelaca.

Brojevi počinju na planini Sinaj, gde su Izraelci primili svoje zakone i savez od Nebeskog vladara tj. Boga Jehove i njegova slava se među njima uselila u svetilište. Zadatak koji je pred njima je da zauzmu obećanu zemlju. Ljudi se broje i vrše se pripreme za nastavak marša. Izraelci započinju putovanje, ali “mrmljaju” na nedaće na putu i ​​na autoritet Mojsija i Arona. Za ova dela kao i kršenje njegovih saveza koje su obećali da će držati, Bog ih uništava otprilike 15.000 na različite načine. Stižu na granice Hanana i špijune šalju u zemlju. Čuvši strašni izveštaj uhoda tj, špijuna o uslovima u Hananu, Izraelci odbijaju da ga preuzmu. Za njihovo ne poverenje Bogu opet bivaju osuđuni na smrt u pustinji sve dok nova generacija ne odraste i ne izvrši zadatak. Knjiga se završava novom generacijom Izraelaca u Moavskoj ravnici spremnoj za prelazak reke Jordan.

Brojevi su vrhunac priče o izlasku Izraela iz tlačenja u Egiptu i njihovom putu da zauzmu zemlju koju je Bog obećao njihovim očevima. Kao takav, dovodi do zaključka teme unesene u Postanku i odigrane u Izlasku i Levitskom zakonu: Bog je obećao Izraelcima da će postati velika (tj. Brojna) nacija, da će imati poseban odnos sa Jehovom, svojim bogom, i da će zauzeti zemlju Hanansku. Brojevi takođe pokazuju važnost svetosti, vernosti i poverenja: uprkos Božjem prisustvu i njegovim sveštenicima, Izrael nema veru i posed zemlje prepušten je novoj generaciji.

 

Pošto Izraelci ne žele da uđu u zemlju Kanan, čitava njihova generacija je primorana da luta Sinajskom pustinjom 38 godina. Pregled knjige pod nazivom „Brojevi“ može zvučati jednako uzbudljivo kao čitanje rečnika ili prelistavanje telefonskog imenika, ali pripremite se za iznenađenje: ova knjiga je prepuna snažnih priča. Ova knjiga grafički ilustruje šta se dešava kada ljudi greše, ali takođe predstavlja nadu za one koji žele Božiju milost i žele da iskuse njegovu vernost. Knjiga Brojeva otkriva Boga razornog gneva koji takođe drži širom raširene ruke za one koji se pokaju za svoj greh i okrenu mu se. U ovoj knjizi naći ćete ponovljene cikluse greha, osuđivanja i pokajanja Izraelaca. Videćete ne samo ljudski neuspeh već i Božji strpljiv i milosrdan odgovor. Ova knjiga pokazuje koliko Bog ide da voli i spasava svoj narod.

Studija:

Knjiga brojeva (od grčkog Ἀριθμοί, Arithmoi; hebrejski: בְּמִדְבַּר, Bəmīḏbar, „U pustinji“) je četvrta knjiga jevrejske Biblije i četvrta od pet jevrejskih knjiga Tore. Knjiga ima dugu i složenu istoriju; njen konačni oblik je verovatno posledica svešteničke redakcije (tj. uređivanja) jahvističkog izvora napravljenog neko vreme u ranom persijskom periodu (5. vek pre nove ere). Naziv knjige potiče od dva popisa stanovništva Izraelaca. Brojevi počinju na gori Sinaj, gde su Izraelci primili svoje zakone i zavet od Boga i Bog se nastanio među njima u svetinji. Pred njima je zadatak da zaposednu Obećanu zemlju. Ljudi su prebrojani i pripremljeni su za nastavak marša. Izraelci započinju putovanje, ali „gunđaju“ zbog nevolja na putu i ​​zbog autoriteta Mojsija i Arona. Za ova dela, Bog ih uništava otprilike 15 000 na različite načine. Stižu na granice Hanana i šalju uhode u zemlju. Nakon što su čuli zastrašujući izveštaj špijuna o uslovima u Hananu, Izraelci odbijaju da ga preuzmu. Bog ih osuđuje na smrt u pustinji dok nova generacija ne odraste i izvrši zadatak. Knjiga se završava novom generacijom Izraelaca u „moavskim ravnicama“ spremnih za prelazak reke Jordan. Brojevi su kulminacija priče o izlasku Izraela iz ugnjetavanja u Egiptu i njihovom putovanju da zauzmu zemlju koju je Bog obećao njihovim očevima. Kao takvo, to dovodi do zaključka teme uvedene u Postanak i odigrane u Izlasku i Levitskoj: Bog je obećao Izraelcima da će postati velika (tj. brojna) nacija, da će imati poseban odnos sa Jehovom, svojim Bogom, i da će zauzeti zemlju hanansku. Brojevi takođe pokazuju važnost svetosti, vernosti i poverenja: uprkos Božjem prisustvu i njegovim sveštenicima, Izraelu nedostaje vera i posedovanje zemlje je prepušteno novoj generaciji.

Većina komentatora deli Brojeve u tri odeljka na osnovu lokaliteta (planina Sinaj, Kadeš-Barnea i ravnice Moaba), povezana sa dva odeljka za putovanja; alternativa je videti ga kao strukturisanu oko dve generacije onih koji su osuđeni na smrt u pustinji i nove generacije koja će ući u Hanan, praveći teološku razliku između neposlušnosti prve generacije i poslušnosti druge.

Bog naređuje Mojsiju, u pustinji Sinaj, da izbroji one koji mogu da nose oružje — od svih ljudi „od dvadeset godina naviše“, i da postavi knezove nad svakim plemenom. Utvrđeno je da je ukupno 603.550 Izraelaca sposobnih za vojnu službu. Levijevo pleme je oslobođeno vojne službe i stoga nije uključeno u popis. Mojsije posvećuje levite za službu Skinije umesto prvorođenih sinova, koji su do sada obavljali tu službu. Leviti su podeljeni u tri porodice, Geršonovci, Kehatovi i Merariti, svaka pod svojim poglavarom. Na čelu Kehataca stajao je Eleazar, sin Aronov, dok je Gersonovcima i Merarcima predvodio drugi Aronov sin Itamar. Zatim se vrše pripreme za nastavak marša u Obećanu zemlju. Donoše se razne uredbe i zakoni.

Izraelci su krenuli sa Sinaja. Narod gunđa na Boga i ognjem biva kažnjen; Mojsije se žali na njihovu tvrdoglavost i naređeno mu je da izabere sedamdeset starešina da mu pomognu u vladavi narodom. Mirjam i Aron vređaju Mojsija u Aserotu, što ljuti Boga; Mirjam je kažnjena gubom i zatvorena je iz logora na sedam dana, nakon čega su Izraelci otišli ​​u pustinju Paran na granici Hanana. Dvanaest špijuna je poslato u Hanan i vratilo se da izveštavaju Mojsiju. Ješua i Kaleb, dvojica špijuna, izveštavaju da je zemlja u izobilju i da „teče mlekom i medom“, ali drugi špijuni kažu da je naseljena divovima, a Izraelci odbijaju da uđu u zemlju. Jehova je odredio da će Izraelci biti kažnjeni zbog gubitka vere tako što će morati da lutaju pustinjom 40 godina.

Bog naređuje Mojsiju da napravi ploče za pokrivanje oltara. Izrailjevi sinovi gunđaju protiv Mojsija i Arona zbog uništenja Korejevih ljudi i pogođeni su kugom, sa 14 700 nestalih. Bog je proglasio Arona i njegovu porodicu odgovornim za svako bezakonje učinjeno u vezi sa svetinjom. Leviti su ponovo postavljeni da pomažu u održavanju Skinije. Levitima je naređeno da sveštenicima predaju deo desetine koja im je uzeta.

Mirjam umire u Kadeš Barnei i Izraelci su krenuli ka Moavu, na istočnoj granici Kanaana. Izraelci krive Mojsija za nedostatak vode. Mojsiju je Bog naredio da razgovara sa stenom, ali u početku ne posluša, i kažnjen je najavom da neće ući u Hanan. Kralj Edoma odbija da prođe kroz njegovu zemlju i oni je obilaze. Aron umire na gori Hor. Zmije ujedu Izraelce jer su govorili protiv Boga i Mojsija. Bronzana zmija je napravljena da odagna ove zmije.

Izraelci stižu na moavske ravnice, preko reke Jordan od Jerihona. Ovde se Izraelci nalaze u sukobu sa Amorejcima i Ogom, kraljem Bašana, koje su obojicu pobedili. Valak, kralj Moaba, odlučuje da se bori i protiv Izraelaca i poziva lokalnog gatara po imenu Valam da prokune Izraelce. Međutim, Bog kaže Valamu da ih ne proklinje, a kada Valam pokuša da otputuje u Valak sa moavskim zvaničnicima, Bog šalje anđela da zaustavi njegovog magarca. Shvativši da ne može da prokune Izraelce, Valam ih blagosilja umesto toga i predviđa figuru koju identifikuje kao „Jakovljevu zvezdu“ koja će pobediti izraelske neprijatelje. Ovo ljuti Valaka, ali Valam obaveštava Valaka da ne može reći ništa osim onoga što mu Bog kaže da kaže.

Što duže Izraelci ostaju na ravnicama Šitim, to se više venčavaju sa lokalnim Moabcima i više učestvuju u lokalnoj religiji, obožavajući božanstvo poznato kao Baal-Peor. Bog šalje kugu kao odmazdu, a Mojsije kaže sudijama da ubiju svakoga ko učestvuje u ovoj praksi. Kada jedan od Aronovih unuka, Fines, sazna da se Simeonski princ po imenu Zimri oženio ženom iz Madijana po imenu Kozbi, uđe u njihov šator i probije koplje kroz njih. Bog ga nagrađuje dajući njegovim potomcima večno sveštenstvo. Bog takođe govori Izraelcima da smatraju Madijance svojim neprijateljima.

Novi popis daje ukupan broj muškaraca od dvadeset godina naviše kao 601.730, a broj levita od jednog meseca i više kao 23.000. Zemljište će se podeliti žrebom. Kćeri Salafadove, koje nisu imale sinova, treba da učestvuju u dodeli. Mojsiju je naređeno da imenuje Ješuu Nunovog za svog naslednika. Nabrojani su recepti za svetkovanje praznika i prinosa za različite prilike. Mojsije naređuje Izraelcima da masakriraju narod Madijana, kao odmazdu za incident sa Baal-Peorom. Ruvinovci i Gaditi traže od Mojsija da im dodeli zemlju istočno od Jordana. Mojsije ispunjava njihov zahtev nakon što su obećali da će pomoći u osvajanju zemlje zapadno od Jordana. Zemlja istočno od Jordana podeljena je između Ruvimovog, Gadovog i polovine Manasijinog plemena. Mojsije podseća na stanice na kojima su se Izraelci zaustavljali tokom svog četrdesetogodišnjeg lutanja i upućuje Izraelce da istrebe Hananejce i unište njihove idole. Granice zemlje su navedene; zemlja će se podeliti pod nadzorom Eleazara, Jehošuu Nunovog i dvanaest knezova, po jedan iz svakog plemena.

Većina savremenih biblista veruje da je Tora (knjige Postanja, Izlaska, Levitskog zakona, Brojeva i Ponovljenih zakona) dostigla svoj sadašnji oblik u periodu posle izgnanstva (tj. posle oko 520. p.n.e.), na osnovu prethodnog pisane i usmene tradicije, kao i savremene geografske i političke stvarnosti. Pet knjiga se često opisuje kao izvučene iz četiri „izvora“ – škole pisaca, a ne pojedinaca – jahvista i elohista (koji se često tretiraju kao jedan izvor), svešteničkog izvora i deuteronoma. U toku je spor oko porekla nesvešteničkih izvora, ali se generalno slaže da je sveštenički izvor postizgnanstvo.
  • Postanje je sačinjeno od svešteničkog i nesvešteničkog materijala.
  • Egzodus je antologija izvučena iz skoro svih perioda istorije Izraela.
  • Levitski zakonik je u potpunosti sveštenički i datira iz perioda egzila/post-egzilija.
  • Brojevi su sveštenička redakcija (tj. uređivanje) nesvešteničkog originala.
  • Deuteronomija, sada poslednja knjiga Tore, počela je kao skup verskih zakona (ovi čine najveći deo knjige), proširena je početkom 6. veka pre nove ere da bi poslužila kao uvod u Deuteronomističku istoriju ( knjige od Jehošue Nunovog do Kraljeva), a kasnije je još uvek bila odvojena od te istorije, ponovo proširena i uređena i pridružena Tori.
Dejvid A. Klajns, u svojoj uticajnoj Temi Petoknjižja (1978), identifikovao je sveobuhvatnu temu pet knjiga kao delimično ispunjenje obećanja koje je Bog dao patrijarsima, Avrahamu, Isaku i Jakovu. Obećanje ima tri elementa: potomstvo (tj. potomci – Avramu je rečeno da će njegovi potomci biti bezbrojni kao zvezde), božansko-ljudski odnos (Izrael će biti izabrani narod Božiji) i zemlja (zemlja hananska, prokleta od Noja neposredno posle Potopa). Tema božansko-ljudskog odnosa izražava se, ili se njime upravlja, kroz niz zaveta (što znači ugovora, pravno obavezujućih sporazuma) koji se protežu od Postanja do Ponovljenih zakona i dalje. Prvi je savez između Boga i Noja neposredno nakon Potopa u kojem se Bog slaže da više nikada neće uništiti Zemlju vodom. Sledeći je između Boga i Avrama, a treći između Boga i celog Izrailja na gori Sinaj. U ovom trećem savezu, za razliku od prva dva, Bog daje razrađen skup zakona (razbacanih kroz Izlazak, Levitski zakonik i Brojeve), koje Izraelci treba da poštuju; oni takođe treba da ostanu verni Jehovi, Bogu Izraela, što znači, između ostalog, da se moraju pouzdati u njegovu pomoć. Tema potomaka označava prvi događaj u Brojevima, popisu izraelskih boraca: ogroman broj koji rezultira (preko 600.000) pokazuje da je ispunjenje Božjeg obećanja Avramu o bezbrojnim potomcima još uvek ne dostignuto jer može da se prebroji, kao i služenje kao Božja garancija pobede u Hananu . Kako poglavlja 1–10 napreduju, tema Božjeg prisustva sa Izraelom dolazi u prvi plan: ova poglavlja opisuju kako Izrael treba da bude organizovan oko Svetinje, Božjeg prebivališta u njihovoj sredini, pod nadzorom levita i sveštenika, u priprema za osvajanje zemlje. Izraelci su tada krenuli da osvoje zemlju, ali skoro odmah odbijaju da uđu u nju, a Jehova osuđuje ceo naraštaj koji je napustio Egipat da umre u pustinji. Poruka je jasna: neuspeh nije nastao zbog greške u pripremi, jer je Jehova sve predvideo, već zbog greha nevernosti Izraela. U poslednjem delu, Izraelci nove generacije slede Jehovina uputstva koja su data preko Mojsija i uspevaju u svemu što pokušavaju. Poslednjih pet poglavlja se isključivo bave zemljom: uputstva za istrebljenje Hananaca, određivanje granica zemlje, kako se zemlja deli, sveti gradovi za levite i „gradovi utočišta“, problem zagađivanje zemlje krvlju i propise o nasleđivanju kada nedostaje muški naslednik.

Sadržaj:

1Popis Izraelaca
2Raspored plemenskih tabora i kretanja na put
3Aaronovi sinovi
Uloga i dužnosti Levijevog plemena
4Kehatovci i njihove dužnosti
Geršonovci i njihove dužnosti
Merarijevci i njihove dužnosti
Popis Levitâ
5Odvajanje nečistih
Naknada štete
Ljubomora
6Nazirejski zavet
Sveštenički blagoslov
7Darovi doneti prilikom osveštanja svetilišta i žrtvenika
8Nameštanje svetiljki u svetilištu
Priprema Levitâ za obavljanje poslova
9Druga Pasha
Oblak nad Boravištem
10Srebrne trube
Izrael odlazi sa Sinajske gore
11Narod traži da jede mesa
Mojsije dobija sedamdeset pomoćnika
Prepelice
12Mirjam i Aron govore protiv Mojsija
Mirjam kažnjena
13Mojsije šalje izvidnike u Hanan
14Narod se buni
Mojsije posreduje za narod
Bog kažnjava narod
Prvi pokušaj osvajanja Hanaana
15Propisi o žrtvama
Čovek koji je prekršio subotu
Rese na odeći
16Korejeva pobuna
17Aronov štap
18Dužnosti sveštenikâ i Levitâ
Sveštenički deo od žrtava
Desetak koji pripada Levitima
Desetak koji Leviti daju sveštenicima
19Voda očišćenja
20Voda iz stene
Edomci ne daju Izraelcima da prođu
Aronova smrt
21Pobeda nad Hanaancima iz Negeva
Bronzana zmija
Od gore Hor do Moava
Pobeda nad carevima Sihonom i Ogom
22Moavski car poziva Valaama da prokune Izraelce
Valaam i njegova magarica
Valaam stiže Valaku
23Valaamovo prvo proroštvo
Valaamovo drugo proroštvo
24Valaamovo treće proroštvo
Valaamovo četvrto proroštvo
25Izraelci čine greh idolopoklonstva
26Drugi popis Izraelaca
27Zahtev Celofhadovih kćeri
Johošua Navin određen za Mojsijevog naslednika
28Svakodnevne žrtve
Sedmične žrtve
Mesečne žrtve
Žrtve na Praznik beskvasnog hleba
Žrtve na Praznik sedmica
29Žrtve na Praznik truba
Žrtve na Dan pomirenja
Žrtve na Praznik senica
30Propisi o zavetima
31Osveta Midjancima
Povratak vojske
Deoba plena
32Deoba zemlje istočno od Jordana
33Pregled putovanja Izraelaca od Egipta do Moava
Zapovest da se isteraju hanaanski narodi
34Granice Izraelove zemlje
Ljudi zaduženi za deobu zemlje
35Gradovi za Levite
Gradovi utočišta
36Pravo žena da nasleđuju zemlju

1. Poglavlje:

POPIS IZRAELACA

1 Prvog dana drugog meseca druge godine po izlasku Izraelaca iz Egipta, Jehova reče Mojsiju u Šatoru sastanka u Sinajskoj pustinji: 2 „Izvršite popis cele izraelske zajednice po bratstvima i porodicama, upisujući svakog muškarca poimence. 3 Ti i Aaron prebrojte sve muškarce u Izraelu po njihovim četama, od dvadeset godina i starije, koji su sposobni da služe vojsku. 4 Neka vam pomaže po jedan čovek iz svakog plemena koji je ujedno i glava porodice.

5 „Ovo su imena ljudi koji će vam pomagati:

Iz Ruvima: Elicur sin Šedeurov.

6 Iz Simeona: Šelumiel sin Curišadajev.

7 Iz Jude: Naason sin Aminadavov.

Video
Ukratko
Studija
Poglavlje
Biblijski-Studio.com 2025
Podeli:
Biblija

Sveti Spisi

Biblija

Biblija

Sveti Spisi

Biblija