Narod traži da jede mesa
1 Narod poče na Jehovine uši da se žali zbog svojih nedaća. Kada ih je Jehova čuo, razgnevi se. Oganj Jehovin planu među njima i spali jedan kraj tabora. 2 Narod zavapi Mojsiju, pa se on pomoli Jehovi, i oganj se ugasi. 3 To mesto prozvaše Tavera[a], jer je oganj Jehovin goreo među njima.
4 LJudi mešanog porekla koji su bili među njima počeše da žude za drugom hranom, pa Izraelci opet uzeše da kukaju, govoreći: „E da nam je da jedemo mesa! 5 Sećamo se ribe koju smo besplatno jeli u Egiptu, pa krastavaca, dinja, praziluka, crnog i belog luka. 6 A sad iskopnesmo. Nigde ništa da se jede, samo ova mana!”
7 Mana je bila kao zrno korijandera i ličila je na smolu. 8 Narod je išao unaokolo i skupljao je, pa su je onda mleli u ručnom mlinu ili je tucali u avanu. Kuvali su je u loncu ili od nje mesili lepinje. Ukus joj je bio sličan ukusu nečeg što je spremljeno s maslinovim uljem. 9 Kada je noću na tabor padala rosa, padala je i mana.
Mojsije dobija sedamdeset pomoćnika
10 Mojsije je slušao kako ljudi iz svih bratstava kukaju, svako na ulazu u svoj šator. Jehova se silno razgnevi, i Mojsije se uzruja.
11 „Zašto si mene, svoga slugu, udario ovim zlom?” upita on Jehovu. „Čime sam te to naljutio da si na mene navalio teret sveg ovog naroda? 12 Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad mi govoriš da ga nosim na rukama, kao što dadilja nosi odojče, u zemlju koju si uz zakletvu obećao njihovim praocima? 13 Gde da nađem mesa za sav ovaj narod, koji mi stalno kuka, govoreći: ‚Daj nam da jedemo mesa!‘ 14 Ne mogu sâm da nosim sav ovaj narod – težak mi je. 15 Ako ćeš ovako sa mnom, bolje me odmah ubij. Ako sam našao milost u tvojim očima, daj da više ne gledam svoju propast.”
16 Jehova reče Mojsiju: „Dovedi mi sedamdeset Izraelaca za koje znaš da su starešine naroda i njegovi nadglednici. Neka dođu do Šatora sastanka, da s tobom stanu tamo, 17 a ja ću sići i tamo ću razgovarati s tobom. Uzeću od Duha koji je na tebi i staviću ga na njih, pa će ti oni pomagati da nosiš teret naroda, da ne moraš sam da ga nosiš. 18 Kaži narodu: ‚Osveštajte se za sutra, kada ćete jesti mesa. Jehova vas je čuo kada ste kukali: „E da nam je da jedemo mesa! Bilo nam je bolje u Egiptu!” Sada će vam Jehova dati mesa i vi ćete ga jesti. 19 I nećete ga jesti samo jedan dan, ili dva dana, ili pet dana, ili deset dana, ili dvadeset dana, 20 nego ceo mesec, dok vam ne izađe na nos i ne smuči vam se, jer ste odbacili Jehovu, koji je među vama, i kukali pred njim, govoreći: „Zašto smo i odlazili iz Egipta?”‘”
21 Mojsije reče: „Naroda među kojim se nalazim ima šest stotina hiljada pešaka, a ti kažeš: ‚Daću im mesa da jedu mesec dana!‘ 22 Zar bi im bilo dovoljno i da im se pokolje sva sitna i krupna stoka? Zar bi im bilo dovoljno i da im se nalovi sva riba u moru?”
23 „Zar je ruka Jehovina prekratka?” reče Jehova Mojsiju. „Sada ćeš videti da li će se moja reč obistiniti ili neće.”
24 Tada Mojsije izađe i prenese narodu šta je Jehova rekao. Onda okupi sedamdeset od njihovih starešina i razmesti ih oko Šatora, 25 a Jehova siđe u oblaku, pa je s njim razgovarao. On uze od Duha koji je bio na Mojsiju i stavi ga na sedamdeset starešina. Kada je Duh sišao na njih, oni počeše da prorokuju, ali to posle više nisu činili. 26 A dvojica od njih, Eldad i Medad, bili su ostali u taboru. I oni su bili upisani među starešine, ali nisu izašli do Šatora. Duh siđe i na njih, pa su prorokovali u taboru.
27 Jedan mladić dotrča i javi Mojsiju: „Eldad i Medad prorokuju u taboru!”
28 Na to Isus Navin, koji je od svoje mladosti bio Mojsijev pomoćnik, reče: „Mojsije, gospodaru moj, spreči ih!”
29 Ali Mojsije mu odgovori: „Zar si ljubomoran radi mene? Kamo sreće da svi iz Jehovinog naroda budu proroci, da Jehova stavi svoga Duha na njih!”
30 Potom se Mojsije i starešine Izraela vratiše u tabor.
Prepelice
31 Od Jehove se podiže vetar i od mora potera prepelice, pa ih poobara svuda oko tabora, oko dva lakta[b] iznad zemlje, a dan hoda unaokolo. 32 Celog tog dana i noći i celog narednog dana narod je izlazio i skupljao prepelice. I niko nije skupio manje od deset homera[c]. Potom ih razastreše svuda oko tabora. 33 Ali, dok im je meso još bilo među zubima, pre nego što su ga sažvakali, Jehova se razgnevi na narod i udari ga strašnom pošašću. 34 Stoga je to mesto prozvano Kivrot Hataava[d], jer su tamo sahranili one koji su žudeli za drugom hranom.
35 Iz Kivrot-Hataave narod ode u Hacerot, pa su boravili tamo.