Ananija i Sapfira,
1 A neki čovek po imenu Ananija sa svojom ženom Sapfirom prodade imanje, 2 pa sa ženinim znanjem zadrža deo novca za sebe, a ostatak donese i položi apostolima pred noge.
3 Tada mu Petar reče: „Ananija, zašto ti je Satana ispunio srce, pa si slagao Svetoga Duha i zadržao deo novca od zemlje? 4 Zar ti nije pripadala pre nego što si je prodao? A kad si je prodao, zar ti novac nije bio na raspolaganju? Zašto si u svoje srce stavio takvo delo? Nisi slagao ljude, nego Boga.”
5 Kada je Ananija čuo ove reči, pade i izdahnu, a silan strah obuze sve koji su to čuli. 6 Neki mladići ustadoše i uviše ga, pa ga izneše i sahraniše.
7 Posle otprilike tri sata, uđe i njegova žena, ne znajući šta se dogodilo.
8 Petar je upita: „Reci mi, da li ste zemlju prodali za toliko i toliko?”
„Da”, odgovori ona, „za toliko.”
9 „Zašto ste se dogovorili da iskušate Gospodnjeg Duha?” reče joj Petar. „Gledaj! Pred vratima su noge onih koji su sahranili tvog muža, a i tebe će izneti.”
10 I ona istog časa pade pred njegove noge i izdahnu. Tada uđoše oni mladići i nađoše je mrtvu, pa je izneše i sahraniše pored njenog muža. 11 A silan strah obuze svu crkvu i sve koji su to čuli.
Znamenja i čuda
12 Apostoli su činili mnoga znamenja i čuda u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Solomonovom tremu. 13 Niko drugi nije se usuđivao da im se pridruži, ali ih je narod veoma hvalio. 14 Broj muškaraca i žena koji su poverovali u Gospoda bivao je sve veći, 15 pa su iznosili bolesne na ulice i stavljali ih na postelje i prostirke, ne bi li, kada Petar naiđe, bar njegova senka pala na nekog od njih. 16 A nagrnuše i mnogi iz gradova oko Jerusalima, pa su donosili bolesne i one koje su mučili nečisti duhovi, i svi su bili izlečeni.
Progon apostola
17 Tada se prvosveštenik i sve njegove pristalice – to jest sadukejska stranka – ispuniše zavišću, 18 pa pohvataše apostole i baciše ih u javni zatvor.
19 Ali Gospodnji anđeo noću otvori vrata tamnice, pa ih izvede i reče: 20 „Idite, stanite u Hram i govorite narodu sve o ovom Životu.”
21 I oni ga poslušaše, pa u zoru uđoše u Hram i počeše da uče narod.
Kada su prvosveštenik i njegove pristalice došli, sazvaše Sinedrion i sve starešine Izraela, pa poslaše u zatvor da dovedu apostole.
22 Ali, kada su sluge stigle u tamnicu, ne nađoše ih, pa se vratiše i javiše: 23 „Našli smo zatvor dobro zaključan i tamničare kako stoje pred vratima. Ali, kad smo ih otvorili, unutra nismo našli nikog.”
24 Kada su zapovednik hramske straže i prvosveštenici to čuli, počeše u nedoumici da se pitaju šta bi to moglo da bude.
25 Uto stiže jedan, pa im reče: „Eno oni ljudi što ste ih bacili u tamnicu stoje u Hramu i uče narod!”
26 Tada zapovednik ode sa svojim podređenima i dovede ih, ali ne na silu, jer su se bojali da ih narod ne kamenuje. 27 Kada su ih doveli, postaviše ih pred Sinedrion, a prvosveštenik poče da ih ispituje.
28 „Strogo smo vam naredili da ne učite narod u to ime”, reče on, „a vi ste, evo, preplavili Jerusalim svojim učenjem i hoćete da na nas padne krv toga čoveka!”
29 Tada Petar i ostali apostoli odgovoriše: „Treba se pokoravati Bogu pre nego ljudima. 30 Bog naših praotaca vaskrsao je Ješuu, koga ste vi ubili obesivši ga o drvo. 31 Njega je Bog svojom desnicom uzvisio kao Kneza[a] i Spasitelja da Izraelu podari pokajanje i oproštenje grehâ. 32 I mi smo tome svedoci, kao i Sveti Duh, koga je Bog dao onima koji mu se pokoravaju.”
33 Kada su to čuli, silno se naljutiše i htedoše da ih ubiju.
34 Ali tada u Sinedrionu ustade farisej po imenu Gamaliil, učitelj zakona koga je poštovao ceo narod. On naredi da se apostoli nakratko izvedu napolje, 35 pa reče: „Izraelci, dobro pazite šta ćete da uradite s ovim ljudima. 36 Jer, pre nekog vremena pojavio se Tevda i govorio za sebe da je neko i nešto, a prišlo mu je oko četiri stotine ljudi. On je smaknut, a sve njegove pristalice su se razbežale, i od toga ne bi ništa. 37 Posle toga – u vreme popisa – pojavio se Juda Galilejac i za sobom povukao narod. I on je ubijen, a sve njegove pristalice su se raspršile. 38 Zato vam sada kažem: Okanite se ovih ljudi i pustite ih. Jer, ako je njihov naum ili delo od ljudi, biće osujećen. 39 Ali, ako je od Boga, nećete moći da ih sprečite, nego ćete se naći u ratu protiv Boga.”
I oni ga poslušaše.
40 Onda pozvaše apostole k sebi, išibaše ih i narediše im da ne govore u Ješuino ime, pa ih oslobodiše. 41 A oni odoše iz Sinedriona, radujući se što su bili dostojni da pretrpe poniženje za Ješuino ime. 42 I nisu prestajali da svakog dana u Hramu ili po kućama uče narod i propovedaju evanđelje o Hristu Ješui.