Jelisije pomaže udovici
1 Žena jednoga iz družine prorokâ zavapi Jelisiju: „Tvoj sluga, moj muž, umro je, a ti znaš da se on bojao Jehove. A sada je došao njegov poverilac da uzme moja dva sina da mu budu robovi.”
2 Jelisije joj odgovori: „Kako da ti pomognem? Reci mi, šta imaš u kući?”
„Ja, tvoja sluškinja, nemam tamo ništa”, odvrati ona, „osim jednog vrčića ulja.”
3 Tada Jelisije reče: „Idi i traži od svih suseda prazne vrčeve, ali neka ih ne bude premalo, 4 pa uđi u kuću i zatvori se sa svojim sinovima. Sipaj ulje u sve vrčeve, a kako se koji napuni, stavi ga na stranu.”
5 I ona ode od njega, pa se zatvori u kuću sa svojim sinovima. Oni su joj donosili vrčeve, a ona ih je punila. 6 Kada su svi vrčevi bili puni, ona reče jednom od sinova: „Donesi mi još jedan.”
Ali on odgovori: „Nema više nijednog vrča.”
I ulje prestade da teče.
7 Ona ode i to ispriča Božijem čoveku, a on joj reče: „Idi, prodaj ulje i plati svoje dugove, a od onog što preostane moći ćete da živite i ti i tvoji sinovi.”
Jelisije vraća u život sina bogate Šunemke
8 Jednog dana Jelisije ode u Šunem. Tamo je živela jedna bogata žena, koja ga pozva da jede kod nje. I otada je, kad god je prolazio onuda, išao onamo da jede.
9 Ona reče svome mužu: „Znam da je ovaj čovek koji često dolazi ovamo Božiji sveti čovek. 10 Hajde da mu napravimo sobicu na krovu i stavimo u nju postelju, sto, stolicu i svetiljku, pa neka boravi u njoj kad god dođe k nama.”
11 Kada je jednog dana Jelisije opet došao, pope se u svoju sobu i leže, 12 pa reče svom sluzi Gehaziju: „Pozovi Šunemku.”
Ovaj je pozva i ona stade pred Jelisija, 13 a on reče sluzi: „Kaži joj: ‚Lepo si se starala o nama. Šta mi možemo da učinimo za tebe? Treba li da kažemo koju reč za tebe caru ili zapovedniku vojske?‘”
Ona odgovori: „Ja živim među svojim narodom.”
14 „Šta da učinimo za nju?” upita Jelisije.
A Gehazi reče: „Eto, ona nema sina, a muž joj je star.”
15 Tada Jelisije reče: „Pozovi je.”
I on je pozva, a ona stade kod ulaza.
16 „Dogodine u ovo vreme”, reče Jelisije, „u naručju ćeš držati sina.”
„Ne, gospodaru”, odvrati ona. „Ne zavaravaj svoju sluškinju, Božiji čoveče.”
17 Ali žena zatrudne i rodi sina baš u ono vreme naredne godine za koje joj je Jelisije i rekao.
18 Kada je dete poraslo, ode jednog dana svom ocu, koji je bio kod žetelaca.
19 „Moja glava! Moja glava!” zakuka ocu.
A otac reče jednom sluzi: „Odnesi ga majci.”
20 Kada ga je sluga podigao i odneo majci, dečak presede u njenom krilu do podneva, a onda umre. 21 Ona ode gore i položi ga u postelju Božijeg čoveka, zatvori vrata i izađe.
22 Onda pozva muža i reče: „Molim te, pošalji mi jednog slugu i magarca da mogu brzo da odem k Božijem čoveku i da se vratim.”
23 „Zašto da ideš k njemu danas?” upita on. „Nije ni mlad mesec ni subota.”
„Ništa ne smeta”, odvrati ona, 24 pa osedla magarca i reče sluzi: „Povedi i ne usporavaj zbog mene, osim ako ti ne kažem.”
25 Tako ona ode i stiže k Božijem čoveku na gori Karmel.
Ugledavši je u daljini, Božiji čovek reče svom sluzi Gehaziju: „Gledaj! Eno Šunemke! 26 Potrči joj u susret i pitaj je da li su ona, njen muž i dete dobro.”
A ona reče: „Svi smo dobro.”
27 Stigavši do Božijeg čoveka na gori, obgrli mu noge.
Gehazi priđe da je odgurne, ali Božiji čovek reče: „Ostavi je! Teško je potresena, ali Jehova je to sakrio od mene i nije mi rekao zašto.”
28 „Zar sam tražila sina, gospodaru?” upita ona. „Zar ti nisam rekla da me ne zavaravaš?”
29 Jelisije reče Gehaziju: „Opaši se, pa uzmi moj štap u ruku i trči. Ako nekog sretneš, ne pozdravljaj ga, a ako neko pozdravi tebe, ne odzdravljaj. Moj štap položi preko dečakovog lica.”
30 Ali detetova majka reče: „Živoga mi Jehove i živoga mi tebe, neću te ostaviti.”
I Jelisije ustade i pođe za njom. 31 A Gehazi ode napred i položi štap preko dečakovog lica, ali od njega ne bi ni glasa ni pokreta.
Tada Gehazi ode nazad, u susret Jelisiju, pa mu reče: „Dečak se nije probudio.”
32 Jelisije stiže do kuće i nađe dečaka kako leži mrtav na njegovoj postelji, 33 pa uđe, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jehovi. 34 Onda se pope na postelju i leže na dečaka usta na usta, oči na oči, ruke na ruke. Kako se pružio nad njim, tako se dečakovo telo zagreja. 35 Jelisije ustade, pa se ushoda po sobi, a onda se pope na postelju i opet se pruži nad dečakom. Dečak kinu sedam puta i otvori oči.
36 Jelisije pozva Gehazija i reče: „Zovi Šunemku.”
I ovaj tako učini.
Kada je došla, on reče: „Uzmi svog sina.”
37 Ona uđe, pade mu pred noge i ničice se pokloni, pa uze svog sina i izađe.
Jelisije čini otrovno jelo jestivim
38 Jelisije se vrati u Gilgal, a u tom kraju je vladala glad.
Dok je družina prorokâ sedela pred njim, on reče svom sluzi: „Pristavi veliki lonac i skuvaj čorbu ovim ljudima.”
39 Jedan od njih ode u polje da nabere bilja, pa nađe divlju puzavicu. Nabra njenih plodova i napuni njima skutove svog ogrtača, a kad se vratio, nareza ih u lonac sa čorbom, iako niko nije znao šta su. 40 Kada su čorbu sipali ljudima, ovi počeše da je jedu, pa povikaše: „Božiji čoveče, u ovom loncu je smrt!”
I nisu mogli da jedu.
41 Jelisije reče: „Donesite brašna.”
Onda usu brašna u lonac, pa reče: „Daj ljudima da jedu.”
I u loncu nije više bilo ničeg štetnog.
Jelisije hrani stotinu ljudi
42 Iz Vaal-Šališe dođe jedan čovek i donese Božijem čoveku dvadeset vekni ječmenog hleba, pečenog od prvina zrelog zrnevlja, i nekoliko klasova.
„Daj to ljudima da jedu”, reče Jelisije Gehaziju.
43 „Kako da ovo stavim pred stotinu ljudi?” upita ga sluga, ali Jelisije odgovori: „Daj to ljudima da jedu. Jer, ovako kaže Jehova: ‚Ješće i preostaće im.‘”
44 Tada ih on stavi pred njih, pa su jeli i još im preostade, kao što je Jehova i rekao.