Prorok

Isaija

Pisac: Isaija
Obuhvata vreme: Oko 740–680 pne.

Ukratko:

Da li poznajete hrišćane koji žive dvostrukim životom? Ko se samo igra sa Bogom? Prorok Isaija je poznavao ljude koji su živeli dvostrukim životom – svoje sunarodnike Izraelce – i delio je Božju mržnju prema njihovom dvoličnom kompromisu. U Isaijinoj knjizi on ih izaziva da oblikuju i vole Boga svim svojim srcem i umom. Isaija želi da njegovi čitaoci uvide njihovo licemerje i promene svoje načine. Isaija – Šekspir hebrejske književnosti, bio je pesnik koji je razumeo dvostranu prirodu Božjeg karaktera: milost i sud, milost i disciplinu, pravdu i oproštaj, izgnanstvo i spasenje. Napetost ovih velikih paradoksa ispunjava stranice Isaijinih spisa, zahtevajući rešenje koje svaki čitalac mora doneti: odlučiti da se posveti veri ili neverju.

Pregled:

Isaija je fokusiran na glavnu ulogu Jerusalima u Božjem planu za svet, gledajući vekove istorije kao da su svi bili jedinstvena vizija proroka Isaije iz 8. veka. Proto-Isaija govori o Izraelovom napuštanju Boga i onome što će uslediti: Izrailj će biti uništen od strane stranih neprijatelja, ali nakon što narod, zemlja i Jerusalim budu kažnjeni i očišćeni, sveti ostatak će živeti na Božjem mestu na Sionu, kojim će upravljati Božiji izabrani kralj (Mesija), pod prisustvom i zaštitom Boga; Deutero-Isaija ima za predmet oslobođenje Izraela iz vavilonskog ropstva u drugom Izlasku, koji će Bog Izraela organizovati koristeći Kira, persijskog osvajača, kao svog agenta; Trito-Isaija se tiče Jerusalima, hrama, subote i spasenja Izrailja. (Ekplicitnije, radi se o pitanjima koja su aktuelna među Jevrejima koji su živeli u Jerusalimu i Palestini u periodu posle izgnanstva o tome ko je Jevrejin koji voli Boga, a ko nije). Valter Brigeman je opisao ovaj sveobuhvatni narativ kao „stalnu meditaciju o sudbini Jerusalima“.

Studija:

Isaija (Hebrejski: ישעיה – = Ješa-Jah – Što je kombinacija imena Boga Oca – JAH (skraćen oblike imena JHVH – Jehova) i Ješa (Jehošua-Ješua – Hebrejsko ime Isusa Sina Božijeg) što znači Jehovin ili Jehova Spasitelj, što je ključ razumevanje o proroštvu ove knjige. Koga nagoveštava, otkriva i šta o njemu govori. Knjiga Isaije je prvi od poslednjih proroka u hebrejskoj Bibliji i prvi od glavnih proroka u hrišćanskom Starom zavetu. Natpis je identifikovan kao reči proroka Isaije ben Amosa (Sina Amosovig) iz 8. veka pre nove ere, ali postoje opsežni dokazi da je veliki deo nastao tokom vavilonskog ropstva i kasnije. Johan Kristof Doderlajn je 1775. godine sugerisao da knjiga sadrži dela dva proroka razdvojena više od jednog veka, a Bernhard Duhm je proizašao iz gledišta, koje se smatralo konsenzusom tokom većeg dela 20. veka, da knjiga sadrži tri odvojene zbirke proročanstava: Proto-Isaija (poglavlja 1–39), koji sadrži reči proroka Isaije iz 8. veka pre nove ere; Deutero-Isaija (poglavlja 40–55), delo anonimnog autora iz 6. veka pre nove ere koji je pisao tokom izgnanstva; i Trito-Isaija (poglavlja 56–66), sastavljena po povratku iz izgnanstva.[6] Isaija 1–33 obećava sud i obnovu za Judu, Jerusalim i narode, a poglavlja 34–66 pretpostavljaju da je presuda izrečena i da uskoro sledi obnova. Dok danas praktično nijedan naučnik ne pripisuje celu knjigu, ili čak njen veći deo, jednoj osobi, suštinsko jedinstvo knjige postalo je fokus novijih istraživanja. Knjiga se može čitati kao proširena meditacija o sudbini Jerusalima u i posle izgnanstva. Deutero-Isajski deo knjige opisuje kako će Bog učiniti Jerusalim centrom svoje vladavine širom sveta preko kraljevskog spasitelja (Mesije) koji će uništiti tlačitelja (Vavilon); ovaj Mesija je persijski kralj Kir Veliki, koji je samo agent koji ostvaruje Jehovino kraljevstvo. Isaija govori protiv pokvarenih vođa i za obespravljene, i ukorenjuje pravednost u Božjoj svetosti, a ne u Izraelovom savezu. Isaija je bio jedno od najpopularnijih dela među Jevrejima u periodu Drugog hrama (oko 515. pre nove ere – 70. ne). U hrišćanskim krugovima, bio je na tako visokom poštovanju da se naziva „Peto jevanđelje“, a njegov uticaj seže izvan hrišćanstva na englesku književnost i na zapadnu kulturu uopšte, od libreta Hendelovog Mesije do mnoštva takve svakodnevne fraze kao što su „mačevi na raonike“ i „glas u pustinji“.

Svitak Isaije, najstariji sačuvani Isaijin rukopis: pronađen među svicima s Mrtvog mora i datira između 150. i 100. godine pre nove ere, sadrži skoro celu Knjigu Isaije i suštinski je identičan sa savremenim masoretskim tekstom.
Opšti naučni konsenzus tokom većeg dela 20. veka video je tri odvojene zbirke proročanstava u knjizi Isaije. Tipičan nacrt zasnovan na ovakvom razumevanju knjige vidi njenu osnovnu strukturu u smislu identifikacije istorijskih ličnosti koje su mogle biti njihovi autori:

1–39: Proto-Isaija, koji sadrži reči prvobitnog Isaije;
40–55: Deutero-Isaija, delo anonimnog autora iz egzila;
56–66: Trito-Isaija, antologija od oko dvanaest odlomaka.
Iako je jedan deo opšteg konsenzusa još uvek prisutan, ova percepcija Isaije kao sastavljenog od tri prilično različita dela pretrpela je radikalan izazov u poslednjoj četvrtini 20. veka. Noviji pristup gleda na knjigu u smislu njenih književnih i formalnih karakteristika, a ne na autore, i vidi u njoj dvodelnu strukturu podeljenu između poglavlja 33 i 34:

1–33: Upozorenja na osudu i obećanja o naknadnoj obnovi Jerusalima, Jude i naroda;
34–66: Presuda je već izvršena i obnova je blizu.

Gledanje Isaije kao knjige iz dva dela (poglavlja 1–33 i 34–66) sa sveobuhvatnom temom dovodi do sledećeg sažetka njenog sadržaja:

Knjiga se otvara postavljanjem tema osude i naknadne obnove za pravednike. Bog ima plan koji će se ostvariti na „Dan Jehove“, kada će Jerusalim postati centar njegove svetske vladavine. Tog dana će svi narodi sveta doći u Sion (Jerusalim) radi pouke, ali prvo grad mora biti kažnjen i očišćen od zla. Izrael je pozvan da se pridruži ovom planu. Poglavlja 5–12 objašnjavaju značaj asirske presude protiv Izraela: pravedna vladavina Davidovog kralja uslediće nakon što arogantni asirski monarh bude svrgnut. Poglavlja 13–27 objavljuju pripremu naroda za Jehovinu svetsku vlast; poglavlja 28–33 objavljuju da će se kraljevski spasitelj (Mesija) pojaviti nakon Jerusalimske kazne i uništenja njenog tlačitelja.
Ugnjetač (sada identifikovan kao Vavilon, a ne Asirija) će pasti. Poglavlja 34–35 govore kako će Jehova vratiti otkupljene prognane u Jerusalim. Poglavlja 36–39 govore o vernosti kralja Jezekije Jehovi tokom asirske opsade kao uzoru za obnovljenu zajednicu. Poglavlja 40–54 navode da se obnova Siona dešava zato što je Jehova, tvorac univerzuma, odredio persijskog kralja Kira Velikog kao obećanog mesiju i graditelja hrama. Poglavlja 55–66 su opomena Izraelu da se pridržava zaveta. Božje večno obećanje Davidu je sada dato narodu Izraela/Jude uopšte. Knjiga se završava zapovedanjem pravednosti dok se završavaju poslednje faze Božjeg plana, uključujući hodočašće naroda na Sion i ostvarenje Jehovinog kraljevstva.
Starije shvatanje ove knjige kao tri prilično diskretna odeljka koja se mogu pripisati autorima koji se mogu identifikovati dovodi do detaljnije slike njenog sadržaja, kao u ovom primeru:

Proto-Isaija/Prvi Isaija (poglavlja 1–39):
1–12: Proročanstvo protiv Jude uglavnom iz Isaijinih ranih godina;
13–23: Proročanstvo protiv stranih naroda iz njegovih srednjih godina;
24–27: „Apokalipsa Isaije“, dodata mnogo kasnije;
28–33: Proročanstvo iz Isaijine kasnije službe
34–35: Vizija Siona, možda kasniji dodatak;
36–39: Priče o Isaijinom životu, neke iz Knjige o carevima

Deutero-Isaija/Drugi Isaija (poglavlja 40–54), sa dve glavne podele, 40–48 i 49–54, pri čemu prva naglašava Izrael, druga Sion i Jerusalim:
Uvod i zaključak koji naglašavaju moć Božje reči nad svime;
Drugi uvod i zaključak unutar njih u kojima blagovjesnik najavljuje spasenje Jerusalimu;
Fragmenti himni koji dele različite delove;
Uloga stranih naroda, pad Vavilona i uspon Kira kao Božijeg izabranika;
Četiri „sluganske pesme“ koje personalizuju poruku proroka;
Nekoliko dužih pesama na teme kao što su Božja sila i pozivi Izraelu da se uzda u njega;

Trito-Isaija/Treći Isaija (poglavlja 55–66):
Zbirka proročanstava nepoznatih proroka u godinama neposredno nakon povratka iz Vavilona.

Iako je široko prihvaćeno da je knjiga Isaije ukorenjena u istorijskom proroku po imenu Isaija, koji je živeo u kraljevstvu Jude tokom 8. veka pre nove ere, takođe je široko prihvaćeno da ovaj prorok nije napisao celu knjigu Isaije. 9]

Istorijska situacija: Poglavlja 40–55 pretpostavljaju da je Jerusalim već uništen (nisu uokvireni kao proročanstvo) i da je vavilonsko izgnanstvo već na snazi – govore iz sadašnjosti u kojoj se izgnanstvo sprema da se završi. Poglavlja 56–66 pretpostavljaju još kasniju situaciju, u kojoj je narod već vraćen u Jerusalim, a obnova Hrama je već u toku.
Anonimnost: Isaijino ime iznenada prestaje da se koristi nakon 39. poglavlja.
Stil: Postoji nagla promena u stilu i teologiji nakon 40. poglavlja; brojne ključne reči i fraze koje se nalaze u jednom delu ne nalaze se u drugom.
Istorija kompozicije Isaije odražava veliku razliku u načinu na koji se autorstvo smatralo u starom Izraelu iu modernim društvima; Drevni ljudi nisu smatrali neprikladnim da dopunjuju postojeće delo dok su ostali anonimni. Iako su autori anonimni, verovatno je da su svi bili sveštenici, i knjiga stoga može da odražava svešteničke brige, nasuprot sve uspešnijem reformskom pokretu Deuteronomista.

Istorijski Isaija Sin Amosa živeo je u Kraljevstvu Jude tokom vladavine četiri kralja od sredine do kasnog 8. veka pre nove ere. Tokom ovog perioda, Asirija se širila na zapad od svog porekla u današnjem severnom Iraku ka Mediteranu, uništavajući prvo Aram (modernu Siriju) 734–732. pre nove ere, zatim Kraljevstvo Izraela 722–721. i konačno potčinivši Judu 701. .Proto-Isaija je podeljen na stihove i odlomke u prozi, a trenutno popularna teorija je da stihovi predstavljaju proročanstva originalnog Isaije iz 8. veka, dok su prozni delovi „propovedi“ o njegovim tekstovima sastavljenim na dvoru Josije a. sto godina kasnije, krajem 7. veka.

Osvajanje Jerusalima od strane Vavilona i izgnanstvo njegove elite 586. pre nove ere započelo je sledeću fazu u formiranju knjige. Deutero-Isaija se obraća Jevrejima u izgnanstvu, nudeći im nadu u povratak. Ovo je bio period meteorskog uspona Persije pod njenim kraljem Kirom Velikim – 559. pre nove ere on je nasledio svog oca kao vladar malog vazalnog kraljevstva u modernom istočnom Iranu, do 540. godine vladao je carstvom koje se protezalo od Mediterana do Centralne Azije, a 539. godine osvojio je Vavilon. Deutero-Isaijina predviđanja o skorom padu Vavilona i njegovo veličanje Kira kao oslobodioca Izraela datiraju njegova proročanstva u 550–539 pne, a verovatno i do kraja ovog perioda.

Persijanci su okončali jevrejsko izgnanstvo, a do 515. pre nove ere izgnanici, ili bar neki od njih, vratili su se u Jerusalim i obnovili Hram. Povratak, međutim, nije prošao bez problema: povratnici su se našli u sukobu sa onima koji su ostali u zemlji i koji su sada posedovali zemlju, a bilo je i daljih sukoba oko oblika vlasti koji bi trebalo uspostaviti. Ova pozadina čini kontekst Trito-Isaije.

Isaija je fokusiran na glavnu ulogu Jerusalima u Božjem planu za svet, gledajući vekove istorije kao da su svi bili jedinstvena vizija proroka Isaije iz 8. veka. Proto-Isaija govori o Izraelovom napuštanju Boga i onome što će uslediti: Izrailj će biti uništen od strane stranih neprijatelja, ali nakon što narod, zemlja i Jerusalim budu kažnjeni i očišćeni, sveti ostatak će živeti na Božjem mestu na Sionu, kojim će upravljati Božiji izabrani kralj (Mesija), pod prisustvom i zaštitom Boga; Deutero-Isaija ima za predmet oslobođenje Izraela iz vavilonskog ropstva u drugom Izlasku, koji će Bog Izraela organizovati koristeći Kira, persijskog osvajača, kao svog agenta; Trito-Isaija se tiče Jerusalima, hrama, subote i spasenja Izrailja. (Ekplicitnije, radi se o pitanjima koja su aktuelna među Jevrejima koji su živeli u Jerusalimu i Palestini u periodu posle izgnanstva o tome ko je Jevrejin koji voli Boga, a ko nije). Valter Brigeman je opisao ovaj sveobuhvatni narativ kao „stalnu meditaciju o sudbini Jerusalima“.

Božji plan za svet zasniva se na njegovom izboru Jerusalima kao mesta gde će se manifestovati, i Davidove loze kao njegovog zemaljskog predstavnika – tema koja je možda nastala usled odlaganja Jerusalima od asirskog napada 701. pre nove ere. Bog je „Sveti Izrailjev“; pravda i pravednost su osobine koje obeležavaju suštinu Božiju, a Izrailj je uvredio Boga nepravdom. Isaija govori za siromašne i potlačene i protiv pokvarenih knezova i sudija, ali za razliku od proroka Amosa i Miheja, on ne ukorenjuje pravednost u savezu Izrailja sa Bogom, već u Božjoj svetosti.

Isaija 44:6 sadrži prvu jasnu izjavu monoteizma: „Ja sam prvi i ja sam poslednji; osim mene nema Boga“. U Isaiji 44:09–20, ovo je razvijeno u satiru o pravljenju i obožavanju idola, ismevajući glupost stolara koji obožava idola kojeg je sam isklesao. Dok je Jehova ranije pokazao svoju superiornost nad drugim bogovima, u Drugoj Isaiji, on postaje jedini Bog sveta. Ovaj model monoteizma postao je odlučujuća karakteristika post-egzilskog judaizma i postao osnova za hrišćanstvo i islam.

Centralna tema u Drugoj Isaiji je ona o novom Izlasku – povratku prognanog naroda Izraela iz Vavilona u Jerusalim. Autor zamišlja ritualni povratak na Sion (Judu) predvođen Jehovom. Na važnost ove teme ukazuje njeno postavljanje na početak i kraj Druge knjige Isaije (40:3–5, 55:12–13). Ovaj novi egzodus je više puta povezan sa izlaskom Izraela iz Egipta u Hanan pod božanskim vođstvom, ali sa novim elementima. Ove veze uključuju sledeće:

Prvobitni učesnici Izlaska su otišli „u velikoj žurbi“ (Izl 12:11, Ponovljeni 16:3), dok učesnici ovog novog Izlaska „neće izaći u velikoj žurbi“ (Isaija 52:12).
Zemlja između Egipta i Kanaana u prvom izlasku bila je „velika i strašna pustinja, sušna pustara“ (5. Mojsijeva 8:15), ali u ovom novom Izlasku, zemlja između Vavilona (Mezopotamije) i Obećane zemlje biće pretvorena u raj, gde će planine biti spuštene, a doline podignute da stvore ravan put (Isaija 40:4).
U prvom Izlasku, vodu je dao Bog, ali jedva. U novom Izlasku, Bog će „učiniti pustinju jezercem vode i suvu izvorima vode“ (Isaija 41:18).

Najraniji hrišćani, nadovezujući se na mesijansko tumačenje Enoha, tumačili su Isaiju 52:13–53:12, četvrtu od pesama, kao proročanstvo o smrti i uzvišenju Ješue (Isusa), ulogu koju je sam Ješua prihvatio prema Luki 4: 17–21. Knjiga Isaije je imala ogroman uticaj na formiranje hrišćanstva, od pobožnosti prema Devici Mariji do antijevrejske polemike, srednjovekovne ikonografije strasti i modernog hrišćanskog feminizma i teologije oslobođenja. Poštovanje Isaije bilo je toliko visoko da se knjiga često nazivala „Peto jevanđelje“: prorok koji je govorio o Hristu i Crkvi jasnije od bilo koga drugog. Njegov uticaj seže izvan Crkve i hrišćanstva na englesku književnost i na zapadnu kulturu uopšte, od libreta Hendelovog Mesije do mnoštva takvih svakodnevnih fraza kao što su „mačevi u raonike“ i „glas u pustinji“.

Isaija daje 27 od 37 citata iz proroka u Pavlovim poslanicama, i zauzima visoko mesto u Jevanđeljima i Delima apostolskim. Isaija 7:14, gde prorok uverava kralja Ahaza da će Bog spasiti Judu od invazijskih vojski Izraela i Sirije, čini osnovu za doktrinu iz Mateja 1:23 o nevinom rođenju, dok Isaija 40:3–5 Slika prognanog Izrailja predvođenog Bogom i koji se vraća kući u Jerusalim na novoizgrađenom putu kroz pustinju preuzeta je u sva četiri Jevanđelja i primenjena na Jovana Krstitelja i Ješuu (Isusa).

Mnogi odlomci iz Isaije koji su poznati hrišćanima stekli svoju popularnost ne direktno od Isaije, već zahvaljujući upotrebi od strane Ješue (Isusa) i ranih hrišćanskih autora – ovo se posebno odnosi na Knjigu Otkrivenja, koja u velikoj meri zavisi od Isaije zbog svog jezika. i slike.

Sadržaj:

1 Buntovni narod
2 Božija vladavina
3 Sud nad Jerusalimom i Judom
4 Izdanak Jehovin
5 Pesma o vinogradu
Prekori i osuda
6 Isaijino poslanje
7 Emanuel
8 Bog će dovesti Asirce da kazne Izrael
9 Budući car
Božiji gnev prema Izraelu
10 Ostatak Izraelov
11 Jesejev Izdanak
12 Zahvalnost Bogu
13 Proroštvo o Vavilonu
14 Proroštvo o Asiriji
Proroštvo o Filisteji
15 Proroštvo o Moavu
16 Proroštvo o Moavu
17 Proroštvo o Damasku
18 Proroštvo o Kušu
19 Proroštvo o Egiptu
20 Proroštvo o Egiptu i Kušu
21 Proroštvo o Vavilonu
Proroštvo o Seiru
Proroštvo o Arabiji
22 Proroštvo o Jerusalimu
23 Proroštvo o Tiru
24 Najava uništenja zemlje
25 Hvalospev Jehovi
26 Pesma Jehovina
27 Izbavljenje Izraela
28 Prekor Efremu
29 Prekor Davidovom gradu
30 Prekor tvrdoglavom narodu
31 Prekor onima koji se uzdaju u Egipat
32 Najava carstva pravednosti
Prekor ženama iz Jerusalima
33 Nevolja i izbavljenje
34 Sud nad narodima
35 Radost otkupljenih
36 Asirci prete Jerusalimu
37 Ezekija traži savet od Isaije
Asirci ponovo prete
Isaijina poruka Ezekiji
38 Ezekijina bolest i oporavak
39 Glasnici iz Vavilona
40 Uteha za Božiji narod
41 Pomagač Izraelov
42 Sluga Jehovin
Hvalospev Jehovi
Izrael je gluv i slep
43 Izraelov jedini Spasitelj
44 Izrael je izabrani narod
Jehova je jedini Bog
45 Jehova je jedini Bog
46 Vavilonski bogovi
47 Pad Vavilona
48 Tvrdoglavost Izraela
Najava Izraelovog izbavljenja
49 Sluga Jehovin 
Najava obnove Izraela
50 Izraelov greh i poslušnost Sluge Jehovinog
51 Najava večnog izbavljenja Siona
Čaša Jehovine srdžbe
52 Stradanje i slava Sluge Jehovinog
53 Stradanje i slava Sluge Jehovinog
54 Najava Sionove slave
55 Poziv žednima
56 Spasenje za sve
Bog optužuje opake
57 Uteha za ponizne
58 Istinski post
59 Greh, priznanje i otkupljenje
60 Slava Siona
61 Godina Božije milosti
62 Godina Božije milosti
63 Dan Božije osvete i otkupljenja
Hvalospev i molitva
64 Hvalospev i molitva
65 Sud i spasenje
Novo nebo i nova zemlja
66 Sud i nada

1. Poglavlje:

1 Viđenje o Judi i Jerusalimu, koje je imao Isaija sin Amocov u vreme vladavine judejskih careva Ozije, Joatama, Ahaza i Ezekije.

BUNTOVNI NAROD

Čujte, nebesa, počuj, zemljo, jer Jehova govori:

„Podigao sam decu, odgajio ih,
    ali ona se pobuniše protiv mene.
Vo poznaje svoga vlasnika
    i magarac jasle gospodarove,
    a Izrael ne poznaje, moj narod ne razume.”

O, grešnog li naroda,
    roda pritisnutog krivicom,
poroda zlikovačkog, pokvarene dece.
    Ostavili su Jehovu,
prezreli Sveca Izraelovog
    i okrenuli mu leđa.

Video
Ukratko
Studija
Poglavlje
Biblijski-Studio.com 2025
Podeli:
Biblija

Sveti Spisi

Biblija

Biblija

Sveti Spisi

Biblija