1 Pošalji jagnjad vladaru zemlje,
iz Sele u pustinji
do gore Kćeri sionske.
2 Kao ptice koje se razbeže,
izbačene iz gnezda,
takve će biti Moavke
na gazovima Arnona.
3 „Daj nam savet!
Donesi odluku!
Neka ti senka sred podneva
bude kao noć.
Sakrij prognane!
Ne odaj begunce!
4 Pusti prognane iz Moava
da borave kod tebe.
Budi im zaklon
od uništitelja.”
„Tlačitelj će skončati,
prestaće uništenje;
ugnjetač će iščeznuti iz zemlje.
5 U ljubavi će se učvrstititi presto
i na njemu će sedeti u istini,
u Davidovom šatoru,
sudija koji traži pravdu
i hita da postupi pravično.
6 „Čuli smo za Moavovu oholost,
njegovu preveliku oholost,
njegovu uobraženost, nadmenost i bahatost.
Ali prazno je njegovo hvalisanje.
7 Zato Moavci kukaju nad Moavom,
svi do jednog.
Za kolačima od suvog grožđa
iz Kir-Hareseta
slomljeno nariču.
8 Venu hešbonske njive,
a tako i loza u Sivmi.
Neznabožački vladari
najbolje čokote izlomiše,
koji su nekad dosezali sve do Jaazera
i širili se u pustinju,
a izdanci im se pružali sve do mora.
9 „Zato plačem kao što Jaazer plače
nad lozom Sivme.
Suzama vas zalivam,
Hešbone i Elale.
Utihnu klicanje zbog
vaših zrelih plodova
i žetvi.
10 Radost i klicanje nestaše iz voćnjaka;
nema u vinogradima pesme ni podvriskivanja.
Niko grožđe za vino ne gazi u muljačama,
jer ja sam okončao klicanje.
11 „Srce mi za Moavom ječi kao lira
i duša me boli zbog Kir-Hereša[a].
12 „Kada Moav dođe na svoju uzvišicu,
samo će se iznuriti;
kada ode u svoje svetilište da se moli,
neće mu koristiti.”
13 Tako je Jehova ranije govorio o Moavu, 14 a sada kaže: „Za tri godine, onako kako ih broji najamnik, sjaj Moava i mnoštva njegovog naroda biće prezren, a njegovi preživeli biće malobrojni i nejaki.”