Sedam preostalih plemena dobija zemlju
1 Cela izraelska zajednica okupi se u Šilu, pa tamo postaviše Šator sastanka. Zemlja je bila pokorena, 2 ali sedam Izraelovih plemena još nije dobilo svoje nasledstvo.
3 Stoga Jehošua Navin reče Izraelcima: „Dokle ćete oklevati da odete i zaposednete zemlju koju vam je dao Jehova, Bog vaših praotaca? 4 Izaberite po tri čoveka iz svakog plemena, a ja ću ih poslati da prođu zemljom i opišu je imajući u vidu svoje nasledstvo. Kada se vrate meni, 5 podeliće zemlju na sedam delova. Juda će ostati na svom području na jugu, a Josifova plemena na svom području na severu. 6 Kada napravite opis sedam delova zemlje, donesite mi ga ovamo, a ja ću za vas baciti kocku ovde pred Jehovom, našim Bogom. 7 Leviti neće dobiti deo zemlje među vama, jer je njihovo nasledstvo da služe Jehovi kao sveštenici. Gad, Ruvim i polovina Manasijinog plemena već su dobili svoje nasledstvo s one, istočne strane reke Jordan, koje im je dao Mojsije, sluga Jehovin.”
8 Dok su se oni ljudi spremali da krenu, Jehošua Navin im zapovedi da opišu zemlju: „Idite i prođite zemljom, opišite je i vratite se meni. Tada ću ja ovde u Šilu, pred Jehovom, baciti kocku za vas.”
9 I ljudi pođoše i proputovaše zemljom, pa sastaviše pismeni opis zemlje, grad po grad, u sedam delova. Onda se vratiše Jehošui Navinu u tabor u Šilu. 10 Jehošua Navin baci kocku za njih u Šilu, pred Jehovom, i tamo raspodeli zemlju Izraelcima prema njihovim plemenima.
Područje Venijaminovog plemena
11 Kocka pade na Venijaminovo pleme po njegovim bratstvima. Područje koje im je dodeljeno ležalo je između Judinog plemena i Josifovih plemena. 12 Na severu je njihova granica počinjala na reci Jordan, penjala se severnom padinom Jerihona, produžavala na zapad u Gorje i završavala se u pustinji Bet Aven. 13 Odatle je skretala ka južnoj padini Luza, to jest Betela, pa se spuštala do Atrot-Adara preko planine južno od Donjeg Bet-Horona. 14 Od planine južno od Bet-Horona, granica je skretala na jug, duž zapadne strane, i završavala se u Kirjat-Vaalu, to jest Kirjat-Jearimu, gradu koji pripada Judinom plemenu. To je bila zapadna granica. 15 Južna granica je počinjala na rubu Kirjat-Jearima i išla na zapad do vrela Neftoaha. 16 Potom se spuštala do podnožja planine preko puta doline Ben Hinom, na severnoj strani doline Refaim, pa se spuštala dalje u dolinu Hinom i išla nadole duž južne padine Jevusejskog grada do En-Rogela. 17 Zatim je skretala na sever, išla do En-Šemeša, pa dalje do Gelilota, koji gleda na prevoj Adumim, i spuštala se do kamena Bohana sina Ruvimovog. 18 Odatle je išla do severne padine koja gleda na Aravu, pa se spuštala u Aravu. 19 Granica je dalje išla duž severne padine Bet-Hogle i završavala se kod severnog zaliva Slanog mora[a], na južnom kraju reke Jordan. To je bila južna granica. 20 Na istočnoj strani granica je bila reka Jordan.
To su bile granice koje su okruživale nasledstvo Venijaminovog plemena po njegovim bratstvima.
21 Gradovi koji su pripadali Venijaminovom plemenu po njegovim bratstvima bili su: Jerihon, Bet Hogla, Emek Kecic, 22 Bet Arava, Cemarajim, Betel, 23 Avim, Para, Ofra, 24 Kefar Amoni, Ofni i Gava – dvanaest gradova sa njihovim selima. 25 Givon, Rama, Beerot, 26 Micpa, Kefira, Moca, 27 Rekem, Jirpeel, Tarala, 28 Cela, Haelef, Jevusejski grad, to jest Jerusalim, Givat i Kirjat – četrnaest gradova sa njihovim selima.
To je bilo nasledstvo Venijaminovih bratstava.