Jehošua Navin šalje uhode u Jerihon
1 Tada Jehošua Navin tajno posla iz Šitima dvojicu uhoda.
„Idite i izvidite zemlju”, reče im, „posebno grad Jerihon.”
I oni odoše i uđoše u kuću bludnice koja se zvala Raava, da tamo prenoće.
2 Jerihonskom caru javiše: „Eno su noćas neki Izraelci došli ovamo da uhode zemlju.”
3 Tada jerihonski car posla ljude Raavi s porukom: „Izvedi ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću, jer su došli da uhode celu zemlju.”
4 Ali ona uze onu dvojicu i sakri ih, pa reče: „Ti ljudi su zaista došli k meni, ali ne znam odakle. 5 Otišli su u suton, kad se zatvara gradska kapija. Ne znam na koju stranu su otišli. Požurite za njima, pa ćete ih stići.”
6 A ona ih je bila odvela na krov i sakrila pod stabljike lana koje je rasprostrla po krovu.
7 Tako carevi ljudi krenuše u poteru za uhodama putem ka gazovima na reci Jordan. Čim je potera izašla, gradska kapija se zatvori.
8 Pre nego što su uhode legle na počinak, Raava se pope k njima na krov, 9 pa im reče: „Znam da vam je Jehova dao ovu zemlju. Obuzeo nas je silan strah od vas, pa svi stanovnici ove zemlje strepe od vas. 10 Jer, čuli smo kako je Jehova pred vama isušio vode Crvenog mora kad ste izašli iz Egipta i šta ste učinili sa dvojicom amorejskih careva istočno od reke Jordan, Sihonom i Ogom, koje ste potpuno uništili. 11 Kada smo to čuli, klonuli smo duhom i sve nas je zbog vas ostavila hrabrost. Jer Jehova, vaš Bog, Bog je gore na nebu i dole na zemlji. 12 Zato mi se sada zakunite Jehovom da ćete milostivo postupiti s mojom porodicom, jer sam i ja milostivo postupila s vama. Dajte mi pouzdan znak 13 da ćete poštedeti život mom ocu i majci, mojoj braći i sestrama, i svima njihovima, i da ćete nas spasti od smrti.”
14 „Naš život za vaš život”, rekoše joj oni. „Ako ne odate šta radimo ovde, održaćemo reč i milostivo postupiti s tobom kad nam Jehova dâ ovu zemlju.”
15 Tada ih ona pomoću konopca spusti kroz prozor, jer je kuća u kojoj je živela bila deo gradskih zidina.
16 „Idite u brda”, reče im ona, „da vas gonitelji ne nađu. Krijte se tamo tri dana dok se oni ne vrate, a onda idite svojim putem.”
17 Oni joj rekoše: „Bićemo slobodni od zakletve kojom si tražila da se zakunemo 18 ako, kada uđemo u zemlju, ne vežeš ovu skerletnu uzicu za prozor kroz koji si nas spustila i ako ne dovedeš svoga oca i majku, svoju braću i svu svoju porodicu u svoju kuću. 19 Ako neko izađe iz tvoje kuće, sam će biti kriv za svoju smrt, a ne mi. Ali, ako bude s tobom u kući, pa neko na njega digne ruku, mi ćemo biti krivi za njegovu smrt. 20 Ako odaš šta radimo ovde, bićemo slobodni od zakletve kojom si tražila da se zakunemo.”
21 „Neka bude kako kažete”, odvrati ona.
Potom ih isprati i oni odoše, a ona veza skerletnu uzicu za prozor.
22 Oni odoše i stigoše u brda, gde ostadoše tri dana, dok gonitelji nisu pretražili sve duž puta i vratili se ne našavši ih. 23 Tada njih dvojica krenuše nazad. Spustiše se sa brdâ, pređoše preko reke i dođoše Jehoši Navinu, pa mu ispričaše sve što im se dogodilo.
24 Rekoše mu: „Jehova nam je zaista predao celu zemlju u ruke. Svi stanovnici zemlje strepe od nas.”