Sedamdeset godina sužanjstva
1 Reč koja je došla Jeremiji o svem narodu Jude četvrte godine vladavine Jehojakima sina Josijinog, cara Jude, a prve godine vladavine Navuhodonosora, cara Vavilona.
2 Prorok Jeremija reče svem narodu Jude i svim žiteljima Jerusalima: 3 Dvadeset tri godine – od trinaeste godine vladavine Josije sina Amonovog, cara Jude, do dana današnjeg – dolazila mi je reč Jehovina i ja sam vam je stalno govorio, ali vi niste slušali. 4 Iako je Jehova stalno slao svoje sluge proroke, niste slušali ni obraćali pažnju. 5 Govorili su: „Okrenite se, svaki od vas, od svog zlog načina života i svojih zlih dela, i ostaćete u zemlji koju je Jehova dao vama i vašim praocima doveka. 6 Ne idite za drugim bogovima, da im služite i klanjate im se, ne izazivajte me na gnev svojim delima, i ja vam neću učiniti ništa nažao.”
7 „Ali vi me niste slušali”, govori Jehova, „i razgnevili ste me svojim delima, i sami sebi naudili.”
8 Stoga Jehova nad vojskama kaže ovako: „Zato što niste slušali moje reči, 9 pozvaću sve narode severa i svog slugu Navuhodonosora, cara Vavilona”, govori Jehova, „i dovesti ih na ovu zemlju i njene stanovnike i na sve okolne narode. Dokraja ću ih zatrti i učiniti ih predmetom zgražavanja i prezira i večnom ruševinom. 10 Zatrću među njima zvuke veselja i radosti, glasove mlade i mladoženje, kloparanje mlinskih kamenova i svetlost svetiljke. 11 Sva ova zemlja postaće gola pustoš, a ovi narodi će sedamdeset godina služiti caru Vavilona. 12 Ali, kada se navrši ovih sedamdeset godina, kazniću cara Vavilona i njegov narod, zemlju Haldejaca, zbog njihove krivice”, govori Jehova, „i učiniti je pustom doveka. 13 Dovešću na tu zemlju sve što sam rekao protiv nje, sve što je zapisano u ovoj knjizi i što je Jeremija prorokovao protiv svih naroda. 14 I oni će služiti mnogim narodima i velikim carevima. Vratiću im prema njihovim postupcima i delima.”
Čaša Božije srdžbe
15 Ovako mi reče Jehova, Bog Izraelov: „Uzmi iz moje ruke ovu čašu s vinom moje srdžbe, pa neka svi narodi kojima te pošaljem piju iz nje. 16 Kada budu pili iz nje, zateturaće se i poludeti zbog mača koji ću poslati među njih.”
17 I ja uzeh čašu iz ruke Jehovine, pa učinih da iz nje piju svi narodi kojima me je poslao:
18 Jerusalim i gradovi Jude, njegovi carevi i službenici – da postanu ruševina, predmet zgražavanja, prezira i proklinjanja, kao što su danas –
19 faraon, car Egipta, njegovi službenici, poglavari i sav narod 20 i svi strani narodi među njima,
svi carevi zemlje Uc,
svi carevi Filistejaca – Aškelona, Gaze, Ekrona i naroda preostalog u Ašdodu –
21 Edoma, Moava i Amona,
22 svi carevi Tira i Sidona,
carevi obalskih zemalja na drugoj strani mora,
23 Dedana, Teme, Buza i svi koji su daleko,
24 svi carevi Arabije i svi carevi stranih naroda koji žive u pustinji,
25 svi carevi Zimrija, Elama i Medije,
26 i svi carevi severa, blizu i daleko, jedan za drugim –
sva carstva na licu zemlje.
A posle svih njih piće iz nje i car Šešaha[a].
27 „Onda im reci: ‚Ovako kaže Jehova nad vojskama, Bog Izraelov: Pijte, opijte se i povraćajte, i padnite da više nikada ne ustanete zbog mača koji ću poslati među vas.‘
28 „A ako odbiju da uzmu čašu iz tvoje ruke i da piju iz nje, reci im: ‚Ovako kaže Jehova nad vojskama: Morate da pijete! 29 Jer, evo, počeo sam da dovodim veliku nesreću na grad koji nosi moje Ime, a vi da se izvučete bez kazne? Nećete se izvući bez kazne, jer dozivam mač da siđe na sve stanovnike zemlje, govori Jehova nad vojskama.‘
30 „Prorokuj sve ovo protiv njih i reci im:
„‚Jehova će zarikati sa visine,
zagrmeti iz svoga svetog prebivališta
i silno zarikati na ovu zemlju.
Vikaće kao oni što gaze grožđe
na sve stanovnike zemlje.
31 Poklič će odjeknuti do krajeva sveta,
jer će Jehova povesti parnicu protiv narodâ,
suditi svem ljudskom rodu
i opake pogubiti mačem‘”,
govori Jehova.
32 Ovako kaže Jehova nad vojskama:
„Evo, velika nesreća već ide od naroda do naroda,
silna se oluja diže sa krajeva sveta.”
33 A pobijenih će toga dana biti od jednog kraja sveta do drugog. Niko ih neće ožaliti, ni pokupiti, ni sahraniti, nego će biti kao đubrivo na tlu.
34 Kukajte, pastiri, i plačite,
valjajte se u prašini, vodiči stada,
jer je došlo vreme vašega klanja
– pašćete i razbiti se
kao dragocen sud grnčarski.
35 Pastiri nemaju kuda da pobegnu,
vodiči stada kuda da umaknu.
36 Čuj vapaj pastirâ,
kuknjavu vodičâ stada,
jer im Jehova uništava pašnjak.
37 Mirne livade su opustošene
zbog ljutog gneva Jehovinog.
38 On će izaći kao lav iz jazbine,
i zemlja će im biti opustošena
zbog mača tlačiteljevog
i zbog ljutog gneva Jehovinog.