„Sklopih savez sa svojim očima
da nijednu devojku ne pogledam požudno.
2 Jer, šta je deo čovekov od Boga odozgo,
kakvo mu je nasledstvo od Svesilnoga sa visina?
3 Zar nije propast za pokvarenoga,
nesreća za one koji čine zlodela?
4 Zar on ne vidi moje puteve
i ne broji sve moje korake?
5 „Ako sam hodao u laži
ili mi je noga hitala za prevarom
6 – neka me Bog izmeri na kantaru pravednosti,
i znaće da sam besprekoran –
7 ako mi je korak skrenuo sa staze,
ako mi se srce povelo za očima,
ako su mi se ruke ukaljale,
8 neka onda drugi pojede što sam zasejao,
neka moje izdanke iščupaju iz korena.
9 Ako mi je neka žena zavela srce,
ako sam na vratima vrebao na bližnjega,
10 neka se onda moja žena poda drugom,
neka onda s njom spavaju drugi.
11 Jer, to bi bilo sramotno delo,
greh koji zaslužuje osudu.
12 Jer, to je oganj koji sažiže do Avadona,
koji bi sve moje useve iz korena iščupao.
13 Ako sam slugama i sluškinjama uskratio pravdu
kad su se na mene žalili,
14 šta ću učiniti kad Bog ustane?
Šta ću odgovoriti kad polažem račun?
15 Zar me nije načinio u utrobi majčinoj
isti Onaj koji je i njih sazdao u materici?
16 Ako sam se oglušio na molbe siromahâ
ili dozvolio da udovica oči isplače,
17 ako sam jeo zalogaj hleba
a da ga sa siročetom nisam podelio
18 – iako sam mu od svoje mladosti bio kao otac
i od svog rođenja udovicu vodio kao pastir –
19 ako sam gledao nekog kako strada jer nema odeće
ili ubogoga bez pokrivača,
20 a da me nije od srca blagosiljao
što sam ga runom svojih ovaca ugrejao,
21 ako sam na siroče podigao ruku,
znajući da imam uticaja na sudu,
22 neka mi plećka ispadne iz ramena,
neka mi se ruka iščupa iz zgloba ramenog.
23 Jer, zazirao sam od propasti od Boga
i zbog veličanstva njegovog nisam to činio.
24 Ako sam se uzdao u zlato
ili ako sam čistom zlatu rekao: ‚Sigurnosti moja‘,
25 ako sam se radovao svom velikom bogatstvu,
blagu koje sam svojim rukama stekao,
26 ako sam gledao sunce u njegovoj blistavosti
ili mesec kako putuje u svom sjaju,
27 pa mi je srce bilo potajno zavedeno
da im rukom pošaljem poljubac,
28 i to bi bio zločin koji zaslužuje osudu,
jer bih izneverio Boga na visini.
29 Ako sam se radovao nesreći svoga neprijatelja
ili likovao zbog nevolje koja ga je snašla,
30 nisam svojim ustima dao da zgreše
prizivajući prokletstvo na njegov život;
31 ako ljudi iz mog šatora nikad nisu rekli:
‚Kome on nije dao mesa da se najede?‘
32 i nijedan došljak nije morao napolju da prenoći,
jer sam putniku uvek otvarao vrata;
33 ako sam tajio svoj greh kao što to čine ljudi
u grudima krijući svoju krivicu,
34 jer sam se toliko plašio gomile
i strepeo od prezira bratstava
da sam ćutao i nisam izlazio na vrata…
35 „O, kad bi bilo nekog da me sasluša!
Evo, potpisujem svoju odbranu.
Neka mi Svesilni odgovori,
neka moj tužitelj napiše optužnicu.
36 Na svom ramenu bih je nosio,
i stavio je na sebe kao krunu.
37 Položio bih mu račun o svim koracima svojim,
kao knez bih mu pristupio.
38 „Ako moja zemlja zavapi protiv mene
i sve njene brazde zaplaču zajedno,
39 ako sam njene plodove proždro ne plativši
i ojadio dušu njenih zakupaca,
40 mesto pšenice neka iznikne trnjak
i mesto ječma korov.”
Ovim završavaju Jovove besede.