Elihuove besede
1 Tako ona trojica prestadoše da odgovaraju Jovu jer je on u svojim očima bio pravedan. 2 Ali Elihu sin Barahela Buzijca, iz Ramovog bratstva, silno se naljuti na Jova što je opravdavao sebe, a ne Boga. 3 A naljuti se i na njegova tri prijatelja što nisu znali šta da odgovore Jovu, a ipak su ga osuđivali. 4 On sam se do tada uzdržavao da odgovori Jovu jer su oni bili stariji od njega. 5 Ali, kada je video da ona trojica više nemaju šta da kažu, naljuti se. 6 Stoga tada progovori Elihu sin Barahela Buzijca i reče:
„Ja sam mlad po godinama, a vi ste stari;
zato sam se bojažljivo ustezao da vam pokažem šta znam.
7 Mislio sam: Neka starost govori,
neka mnoge godine pokažu mudrost.
8 Ali, duh u čoveku, dah Svesilnoga,
daje mu umnost.
9 Nisu samo stari mudri,
niti samo vremešni znaju šta je pravda.
10 Stoga kažem: Saslušajte me,
da i ja izložim svoje znanje.
11 Eto, čekao sam dok ste govorili,
slušao kako rasuđujete.
Dok ste tražili šta ćete reći,
12 svu svoju pažnju sam vam posvetio.
Ali, nijedan od vas nije Jovove reči opovrgao,
ni odgovorio na njegove tvrdnje.
13 Nemojte da kažete: ‚Našli smo mudrost;
neka ga Bog razobliči, a ne čovek.‘
14 Ali Jov nije meni uputio svoju besedu,
pa mu neću vašim rečima odgovoriti.
15 Smeli su se i više nemaju šta da kažu,
reči im je ponestalo.
16 Zar još da čekam, sad kad oni ćute,
kad stoje, a ne odgovaraju?
17 I ja ću da kažem svoje,
i ja ću da izložim svoje znanje.
18 Jer, mnogo toga imam da kažem,
duh me na to tera iznutra.
19 Utroba mi je kao vino bez oduške,
kao nova mešina hoće da se rasprsne.
20 Govoriću i ja, da nađem olakšanje,
otvoriću usta i odgovoriti.
21 Ni prema kome neću biti pristrastan,
niti ću bilo kome laskati.
22 Jer, da sam vičan laskanju,
odmah bi me moj Tvorac uklonio.