Ješua uči učenike kako da se mole
1 Jednom se Ješua molio na nekom mestu. Kada je završio, reče mu jedan od učenika: „Gospode, nauči nas da se molimo, kao što je i Jovan naučio svoje učenike.”
2 A on im reče: „Kada se molite, recite:
‚Oče naš koji si na nebesima,[a] da se sveti Ime Tvoje,
da dođe Carstvo Tvoje. Da bude Volja Tvoja, kao što je na nebu i na zemlji.
3 Hleb naš nasušni daj nam svakoga dana
4 i oprosti nam grehe naše,
jer i mi opraštamo svim dužnicima svojim.
i ne uvedi nas u iskušenje, nego izbavi nas od zla.‘”
5 Onda im reče: „Kada neko od vas ima prijatelja, pa ode k njemu u ponoć i kaže mu: ‚Prijatelju, pozajmi mi tri hleba. 6 Jer, jedan moj prijatelj je svratio k meni s puta, a ja nemam šta da iznesem pred njega.‘ 7 I kada mu onaj iznutra odgovori: ‚Ne dosađuj mi! Vrata su već zaključana i deca sa mnom u postelji. Ne mogu da ustanem da ti dam‘ – 8 kažem vam: iako neće da ustane zato što mu je prijatelj, ustaće zbog njegove bezočnosti i daće mu koliko mu treba.
9 „Zato vam kažem: molite – i daće vam se; tražite – i naći ćete; kucajte – i otvoriće vam se. 10 Jer, ko god moli, dobija; i ko traži, nalazi; i otvoriće se onome ko kuca.
11 „Koji bi otac među vama sinu, kada ga zamoli za ribu, dao zmiju?[b] 12 Ili mu, ako ga zamoli za jaje, dao škorpiju? 13 Pa ako vi, iako ste zli, znate kako da dajete dobre darove svojoj deci, koliko će više vaš nebeski Otac dati Svetoga Duha onima koji ga zamole.”
Ješua i Veelzevul
(Matej 12:22-30; Marko 3:20-27)
14 Ješua je isterivao jednog demona nemosti i, kada je demon izašao, nemi čovek progovori, a narod se zadivi.
15 Ali neki od njih rekoše: „On isteruje demone pomoću Veelzevula, demonskog vladara!”
16 A drugi, da bi ga iskušali, zatražiše od njega znak sa neba.
17 Ali on je znao šta misle, pa im reče: „Opusteće svako carstvo koje je protiv sebe podeljeno, i pašće svaki podeljen dom. 18 Ako je i Satana protiv sebe podeljen, kako će opstati njegovo carstvo? Jer, vi kažete da ja demone isterujem pomoću Veelzevula. 19 Ali, ako ja isterujem demone pomoću Veelzevula, pomoću koga ih isteruju vaši sinovi? Zato će vam oni biti sudije. 20 Ali, ako ja demone isterujem pomoću Božije sile[c], onda vam je došlo Božije carstvo.
21 „Kada jak, naoružan čovek čuva svoju kuću, njegova imovina je bezbedna. 22 Ali, kada ga napadne i savlada neko jači od njega, uzima mu oklop u koji se uzdao i deli plen.
23 „Ko nije sa mnom – protiv mene je. I ko sa mnom ne skuplja – rasipa.”
Povratak nečistog duha
24 „Kada iz čoveka izađe nečist duh, luta bezvodnim mestima tražeći počinka. A kad ga ne nađe, kaže: ‚Vratiću se u kuću iz koje sam izašao.‘ 25 I vrati se i nađe kuću pometenu i sređenu. 26 Onda ode i dovede sedam drugih duhova, gorih od sebe, pa uđu i tamo se nastane. Tako je na kraju tom čoveku gore nego pre.”
Istinska sreća
27 Dok je on to govorio, povika jedna žena iz naroda: „Srećna utroba koja te nosila i dojke koje si sisao!”
28 A on reče: „Mnogo srećniji su oni koji slušaju Božiju reč i pokoravaju joj se.”
Jonin znak
29 Dok se narod okupljao, on reče: „Ovaj naraštaj je zao naraštaj. Traže znak, ali nikakav znak im neće biti dat, osim znaka Joninog. 30 Jer, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će i Sin čovečiji biti znak ovom naraštaju. 31 Kraljica Juga će na Sudu ustati sa ljudima ovog naraštaja i osuditi ih, jer je s kraja zemlje došla da čuje Solomonovu mudrost. A ovde je neko veći[d] od Solomona! 32 Ninivljani će ustati na Sudu sa ovim naraštajem i osuditi ga, jer su se pokajali posle Jonine propovedi, a ovde je neko veći od Jone.”
Svetlost i tama tela
33 „Niko ne pali svetiljku da bi je stavio na skrovito mesto ili pod posudu, nego na svećnjak, da oni koji ulaze vide svetlost. 34 Tvoje oko je svetiljka tela. Ako ti je oko dobro, i celo telo ti je puno svetlosti. Ali, ako je rđavo, i telo ti je puno tame. 35 Postaraj se, dakle, da svetlost u tebi ne bude tama. 36 Ako ti je celo telo puno svetlosti, bez imalo tame, biće sasvim osvetljeno, kao kad te svojom svetlošću obasjava svetiljka.”
Šest prekora učiteljima zakona i farisejima
(Matej 23:1-36; Marko 12:38-40; Luka 20:45-47)
37 Dok je on govorio, jedan farisej ga pozva da s njim ruča[e], pa Ješua uđe i leže za trpezu. 38 A farisej se začudi kad vide da se Ješua nije prvo oprao pre ručka[f].
39 „Da”, reče mu Gospod, „vi fariseji čistite čašu i tanjir spolja, a iznutra ste puni pohlepe i zla. 40 Bezumnici! Zar Onaj koji je načinio ono što je spolja, nije načinio i ono što je iznutra? 41 Nego, dajte kao milostinju ono što je unutra, i sve će vam biti čisto.
42 „Ali teško vama, fariseji, što dajete desetak od nane, rute i svakog drugog bilja, a zanemarujete Božiju pravdu i ljubav. Ovo treba da činite, a ono da ne zanemarujete.
43 „Teško vama, fariseji, jer volite prva sedišta u sinagogama i da vas pozdravljaju na trgovima. 44 Teško vama, jer ste slični neobeleženim grobovima po kojima ljudi hodaju a da to i ne znaju.”
45 „Učitelju”, reče mu jedan učitelj zakona, „ti i nas vređaš kad tako govoriš.”
46 A Ješua reče: „Teško i vama, učitelji zakona, jer ljude opterećujete nepodnošljivim bremenom, a sami se ni prstom ne dotičete bremena.
47 „Teško vama, jer podižete grobnice prorocima, a njih su pobili vaši praoci. 48 Time svedočite da se slažete sa delima svojih praotaca, jer su ih oni pobili, a vi im podižete grobnice. 49 Zato je Božija mudrost i rekla: ‚Poslaću im proroke i apostole; neke će ubiti, a neke progoniti.‘ 50 Zato će ovaj naraštaj platiti za krv svih proroka prolivenu od postanka sveta, 51 od Aveljeve krvi do krvi Zaharije, koji je ubijen između žrtvenika i Hrama. Da, kažem vam: ovaj naraštaj će za to platiti.
52 „Teško vama, učitelji zakona, jer ste uzeli ključ znanja. Sami niste ušli, a sprečili ste one koji su ulazili.”
53 A dok je odlazio odande, učitelji zakona i fariseji počeše žestoko da navaljuju na njega i da ga zasipaju pitanjima o mnogo čemu, 54 vrebajući da ga uhvate u reči.