Priča o izgubljenoj ovci
1 Oko Ješue su se okupljali svi carinici i grešnici da ga čuju, 2 pa fariseji i učitelji zakona počeše da gunđaju, govoreći: „Ovaj prima grešnike i jede s njima!”
3 Tada im Ješua ispriča ovu priču: 4 „Koji od vas, ako ima sto ovaca, pa jednu izgubi, ne ostavlja onih devedeset devet u divljini i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe? 5 A kad je nađe, radosno je stavi na ramena, 6 pa kad stigne kući, poziva prijatelje i susede i kaže im: ‚Radujte se sa mnom! Našao sam svoju izgubljenu ovcu!‘ 7 Kažem vam: tako će i na nebu biti veća radost zbog jednog grešnika koji se pokaje nego zbog devedeset devet pravednika, kojima pokajanje nije potrebno.”
Priča o izgubljenoj drahmi
8 „Ili, koja žena, kada ima deset drahmi[a], pa jednu izgubi, ne pali svetiljku i ne čisti kuću i ne traži pažljivo dok je ne nađe? 9 A kad je nađe, poziva prijateljice i susede i kaže: ‚Radujte se sa mnom! Našla sam novčić koji sam izgubila!‘ 10 Tako, kažem vam, nastaje i radost pred Božijim anđelima zbog jednog grešnika koji se pokaje.”
Priča o izgubljenom sinu
11 Onda reče: „Jedan čovek imao dva sina. 12 Mlađi od njih reče ocu: ‚Oče, daj mi deo imanja koji mi pripada.‘ I on im podeli imanje.
Sin koji je Otišao
13 „Posle nekoliko dana, mlađi sin uze svoj deo i ode u daleku zemlju, gde protraći sav svoj imetak živeći razuzdano. 14 Kada je sve potrošio, u toj zemlji zavlada velika glad i on poče da oskudeva. 15 Zato ode i zaposli se kod jednog građanina one zemlje, a ovaj ga posla na svoja polja da čuva svinje. 16 Žudeo je da napuni stomak rogačima koje su svinje jele, ali mu ih niko nije davao.
Povratak kući
17 „Tada dođe k sebi, pa reče: ‚Koliki najamnici moga oca imaju hleba u izobilju, a ja ovde umirem od gladi! 18 Spremiću se i otići svome ocu, pa ga zamoliti: „Oče, zgrešio sam protiv neba i protiv tebe. 19 Nisam više dostojan da se zovem tvoj sin. Primi me kao jednog od svojih najamnika.”‘
20 „I on se spremi i pođe svome ocu. A dok je još bio daleko, njegov otac ga ugleda i sažali se, pa potrča, zagrli ga i poljubi.
Oproštaj i radost
21 „‚Oče‘, reče mu sin, ‚zgrešio sam protiv neba i protiv tebe. Nisam više dostojan da se zovem tvoj sin.‘
22 „Ali otac reče svojim slugama: ‚Brzo iznesite najlepši ogrtač i obucite mu ga. Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge. 23 Donesite ugojeno tele i zakoljite ga, pa da jedemo i da se veselimo. 24 Jer, ovaj moj sin je bio mrtav, i ožive! Bio je izgubljen, i nađen je!‘ I počeše da se vesele.
25 „A njegov stariji sin bio je na polju. Kada se na povratku približio kući, začu svirku i igranje, 26 pa pozva jednog slugu i upita ga šta se dešava.
27 „‚Tvoj brat je došao‘, reče mu sluga, ‚i tvoj otac je zaklao ugojeno tele zato što ga je dočekao živog i zdravog.‘
28 „On se naljuti i ne htede da uđe. Tada izađe njegov otac i poče da ga nagovara. 29 Ali on odgovori ocu: ‚Eto, toliko godina sam ti služio i nikad nisam prekršio tvoje zapovesti, a ti mi nikad ni jare nisi dao da se proveselim sa prijateljima! 30 A kad je došao ovaj tvoj sin, koji je tvoj imetak proćerdao sa bludnicama, za njega si ugojeno tele zaklao!‘
31 „‚Sine moj‘, reče mu otac, ‚ti si uvek sa mnom i sve što imam, tvoje je. 32 Ali, treba da se veselimo i da se radujemo. Jer, ovaj tvoj brat je bio mrtav, i ožive, i bio je izgubljen, i nađen je.‘”