Poslanje Dvanaestorice
1 Ješua okupi Dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim demonima i da leče bolesti, 2 pa ih posla da propovedaju Božije carstvo i da leče bolesne.
3 „Ne nosite ništa na put”, reče im. „Ni štap, ni torbu, ni hleb, ni novac, ni drugu košulju. 4 I u koji god dom uđete, ostanite u njemu dok odande ne odete. 5 A gde vas ne prime, kad budete odlazili iz toga grada, otresite prašinu sa svojih nogu, kao svedočanstvo protiv njih.”
6 I oni odoše, pa su išli po selima, propovedajući evanđelje i svuda lečeći ljude.
Irod zabrinut
(Matej 14:1-12; Marko 6:14-29)
7 A tetrarh Irod je čuo za sve što se dogodilo, pa je bio u nedoumici, jer su jedni govorili da je Jovan ustao iz mrtvih, 8 drugi da se pojavio Ilija, a treći da je ustao jedan od starih proroka.
9 „Jovanu sam odsekao glavu”, reče Irod, „ali ko je ovaj o kome slušam takve stvari?”
Zato je hteo da vidi Ješuu.
Ješua hrani pet hiljada ljudi
(Matej 14:13-21; Marko 6:30-44; Jovan 6:1-14)
10 Kada su se apostoli vratili, izvestiše Ješuu o svemu što su učinili. Ješua ih onda povede sa sobom i povuče se nasamo u grad koji se zove Vitsaida. 11 Ali narod za to sazna i krenu za njim. On ih primi, pa im je govorio o Božijem carstvu i isceljivao one kojima je lečenje bilo potrebno.
12 Kada je dan bio na izmaku, Dvanaestorica mu priđoše i rekoše: „Otpusti narod. Neka idu u okolna sela i zaseoke da nađu jelo i smeštaj, jer smo ovde na usamljenom mestu.”
13 A on im reče: „Vi im dajte da jedu.”
„Imamo samo pet hlebova i dve ribe”, odgovoriše mu oni, „osim ako ne odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod.” 14 A tamo je bilo oko pet hiljada muškaraca.
Ali Ješua reče svojim učenicima: „Neka posedaju u skupinama od po pedeset.”
15 Tako su i učinili, pa svi posedaše. 16 Ješua uze onih pet hlebova i dve ribe, podiže pogled prema nebu i blagoslovi ih. Onda ih izlomi i dade učenicima da ih stave pred narod. 17 I svi su jeli i najeli se. A preostalih komadića nakupiše dvanaest punih korpi.
Ješua je Hristos
(Matej 16:13-19; Marko 8:27-29)
18 Jednom kada se nasamo molio, a učenici bili s njim, Ješua ih upita: „Šta kaže narod, ko sam ja?”
19 Oni mu odgovoriše: „Jedni kažu – Jovan Krstitelj; drugi – Ilija; a treći – da je ustao jedan od starih proroka.”
20 On im tada reče: „A šta vi kažete, ko sam ja?”
„Božiji Hristos”, odgovori Petar.
Ješua predskazuje svoju smrt i vaskrsenje
(Matej 16:21-28; Marko 8:31-9:1)
21 On ih onda strogo opomenu i naredi da to nikom ne kažu, 22 pa reče: „Sin čovečiji treba mnogo da prepati, da ga odbace starešine, prvosveštenici i učitelji zakona, da bude ubijen, i da trećeg dana vaskrsne.”
23 A svima je govorio: „Ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka svakog dana uzme svoj krst i ide za mnom. 24 Jer, ko hoće da spase svoj život, izgubiće ga, a ko izgubi svoj život radi mene, spašće ga. 25 Šta vredi čoveku ako dobije ceo svet, a samog sebe uništi ili sebi naudi. 26 Ko se stidi mene i mojih reči, i Sin čovečiji će se stideti njega kada dođe u svojoj slavi i u slavi Oca i svetih anđela. 27 Istinu vam kažem: neki koji ovde stoje neće okusiti smrt dok ne vide Božije carstvo.”
Preobraženje
28 Posle otprilike osam dana otkad je ovo rekao, Ješua sa sobom povede Petra, Jovana i Jakova i pope se na jednu goru da se pomoli. 29 Dok se molio, izgled lica mu se promeni, a odeća postade bleštavo bela. 30 A dva čoveka su razgovarala s njim: bili su to Mojsije i Ilija, 31 koji su se pojavili u velikom sjaju[a]. Govorili su o njegovom odlasku koji je trebalo da se dogodi[b] u Jerusalimu.
32 Petar i njegovi drugovi bili su veoma pospani, a kada su se rasanili, ugledaše njegovu slavu i dva čoveka koja su s njim stajala.
33 Dok su ovi odlazili od Ješue, Petar mu reče: „Učitelju, dobro je što smo ovde. Hajde da podignemo tri senice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji” – ne znajući šta govori.
34 Dok je on još govorio, pojavi se oblak i zaseni ih, a oni se, kada su ušli u oblak, uplašiše.
35 Tada se iz oblaka začu glas koji reče: „Ovo je moj Sin, koga sam izabrao! Njega slušajte!”
36 A kada je glas odjeknuo, Ješua ostade sam. Učenici to zadržaše za sebe i nikome u to vreme nisu pričali šta su videli.
Izlečenje opsednutog dečaka
(Matej 17:14-18; Marko 9:14-27)
37 Sutradan, kada su sišli sa gore, silan narod mu izađe u susret.
38 Jedan čovek povika iz naroda: „Učitelju, molim te da pogledaš moga sina, jer mi je jedinac. 39 Duh ga ščepa, pa iznenada vrišti; baca ga u grčeve i pena mu udari na usta. Teško ga napušta i satire ga. 40 Molio sam tvoje učenike da ga isteraju, ali nisu mogli.”
41 „O, neverni i izopačeni naraštaju!” odgovori Ješua. „Koliko ću još morati da ostanem s vama i da vas podnosim? Dovedi svoga sina ovamo.”
42 Dok je dečak dolazio, demon ga obori na zemlju u grčevima. Ali Ješua zapreti nečistom duhu, izleči dečaka i predade ga ocu. 43 I svi se zadiviše Božijoj veličini.
Ješua drugi put predskazuje svoju smrt i vaskrsenje
(Matej 17:22-23; Marko 9:30-32)
Dok su se svi divili onom što je Ješua učinio, on reče učenicima: 44 „Pažljivo slušajte šta ću vam reći: Sin čovečiji će biti predat ljudima u ruke.”
45 Ali oni ne shvatiše o čemu im govori. Bilo im je sakriveno, pa nisu razumeli, a plašili su se da ga o tome pitaju.
Ko je najveći?
46 Među učenicima se povede rasprava o tome koji od njih je najveći. 47 A Ješua, znajući njihove misli, uze jedno dete i postavi ga pored sebe, 48 pa im reče: „Ko primi ovo dete u moje ime, mene prima. A ko prima mene, prima Onoga koji me je poslao. Jer, onaj koji je najmanji među vama – taj je najveći.”
Ko nije protiv vas, taj je za vas
49 „Učitelju”, reče Jovan, „videli smo jednoga kako u tvoje ime isteruje demone i hteli smo da mu zabranimo, jer nije jedan od nas.”
50 „Ne branite mu”, reče Ješua, „jer ko nije protiv vas, taj je za vas.”
Negostoljubivi Samarićani
51 Kako se približavalo vreme da ode gore, Ješua odluči da krene u Jerusalim, 52 pa pred sobom posla glasnike koji uđoše u jedno samarijsko selo da mu sve pripreme. 53 Ali meštani ga ne primiše, jer se uputio u Jerusalim.
54 Kada su učenici Jakov i Jovan to videli, upitaše ga: „Gospode, hoćeš li da prizovemo oganj sa neba da ih uništi?”
55 Ali Ješua se okrenu i prekori ih[c]. 56 Onda odoše u drugo selo.
Cena sledbeništva
57 Dok su išli putem, reče mu jedan čovek: „Ići ću za tobom kud god ti ideš.”
58 Ješuamu odgovori: „Lisice imaju jazbine i ptice imaju gnezda, a Sin čovečiji nema gde da spusti glavu.”
59 A jednom drugom reče: „Pođi za mnom.”
„Gospode”, reče mu čovek, „pusti me da prvo odem da sahranim oca.”
60 A Ješua mu reče: „Neka mrtvi sahranjuju svoje mrtve, a ti idi i objavljuj Božije carstvo.”
61 Jedan mu reče: „Ja ću za tobom, Gospode, ali me prvo pusti da se oprostim od svoje porodice.”
62 „Ko položi ruku na plug”, reče mu Ješua, „a osvrće se, nije za Božije carstvo.”