Priča o deset devica
1 „Carstvo nebesko će tada biti kao deset devica[a] koje su uzele svoje svetiljke i izašle u susret mladoženji. 2 Pet ih je bilo nerazumnih, a pet mudrih. 3 Nerazumne su uzele svoje svetiljke, ali sa sobom nisu uzele ulja, 4 a mudre su sa svojim svetiljkama uzele i ulje u posudama. 5 Pošto je mladoženja zakasnio, sve zadremaše i zaspaše.
6 „A u ponoć se začu vika: ‚Evo mladoženje! Izađite mu u susret!‘
7 „Tada se sve one device probudiše i pripremiše svetiljke.
8 „Nerazumne rekoše mudrima: ‚Dajte nam malo vašeg ulja, jer nam se svetiljke gase.‘
9 „‚Ne možemo‘, odgovoriše mudre, ‚jer neće biti dovoljno i za nas i za vas. Zato bolje idite kod trgovaca i kupite sebi.‘
10 „Ali, kada su one otišle da kupe, stiže mladoženja, pa one device koje su bile spremne uđoše s njim na svadbu, a vrata se zaključaše.
11 „Kasnije dođoše i one druge, pa rekoše: ‚Gospodaru! Gospodaru! Otvori nam!‘
12 „A on im odgovori: ‚Istinu vam kažem: ne poznajem vas!‘
13 „Zato budno pazite, jer ne znate ni dan ni čas.”
Priča o talantima
(Luka 19:11-27)
14 „Kada je jedan čovek polazio na put, pozva svoje sluge i predade im svoje imanje. 15 Jednom dade pet talanata[b], drugom dva, a trećem jedan – svakom prema njegovim sposobnostima – pa otputova.
16 „Onaj koji je dobio pet talanata odmah ode, uloži ih i zaradi još pet. 17 Tako isto i onaj koji je dobio dva zaradi još dva. 18 A onaj koji je dobio jedan ode, iskopa jamu u zemlji i sakri gospodarov novac.
19 „Posle mnogo vremena dođe gospodar ovih slugu i zatraži da mu polože račun. 20 Priđe mu onaj koji je dobio pet talanata i donese još pet, govoreći: ‚Gospodaru, dao si mi pet talanata, a ja sam, evo, zaradio još pet.‘
21 „‚Dobro, dobri i verni slugo‘, reče mu gospodar. ‚Bio si pouzdan u malom, zato ću te postaviti da upravljaš velikim. Podeli radost sa svojim gospodarom.‘
22 „Onda mu priđe onaj koji je dobio dva talanta, pa reče: ‚Gospodaru, dao si mi dva talanta, a ja sam, evo, zaradio još dva.‘
23 „‚Dobro, dobri i verni slugo‘, reče mu gospodar. ‚Bio si pouzdan u malom, zato te postavljam da upravljaš velikim. Podeli radost sa svojim gospodarom.‘
24 „Onda mu priđe onaj koji je dobio jedan talant, pa reče: ‚Gospodaru, znam da si prek čovek. Žanješ gde nisi posejao i skupljaš gde nisi vejao. 25 Uplašio sam se, pa sam otišao i sakrio tvoj talant u zemlju. Evo, uzmi svoje.‘
26 „‚Zli i lenji slugo!‘ odvrati mu gospodar. ‚Znaš da žanjem gde nisam posejao i skupljam tamo gde nisam vejao. 27 Zato je trebalo da moj novac odneseš menjačima i ja bih, kada dođem, uzeo svoje s kamatom. 28 Stoga mu oduzmite talant i dajte onom koji ima deset talanata. 29 Jer, onom ko ima, daće se još, pa će imati u izobilju; a onom ko nema, oduzeće se i ono što ima. 30 Zato ovog beskorisnog slugu izbacite napolje u tamu, gde će biti plač i škrgut zuba.‘”
Dan suda
31 „Kada Sin čovečiji dođe u svojoj slavi, a s njim svi njegovi anđeli, sešće na svoj slavni presto. 32 Pred njim će biti okupljeni svi narodi, a on će razdvojiti jedne od drugih kao što pastir razdvaja ovce od jaraca. 33 Ovce će postaviti sebi zdesna, a jarce sleva.
34 „Onda će Car reći onima zdesna: ‚Dođite, vi blagosloveni moga Oca, i nasledite Carstvo, koje je za vas pripremljeno od postanka sveta! 35 Jer, bio sam gladan – i vi ste mi dali da jedem; i žedan – i vi ste me napojili. Bio sam stranac – i vi ste me ugostili; 36 i gô – i vi ste me obukli. Bio sam bolestan – i vi ste me negovali; i u tamnici – i vi ste me posetili.‘
37 „Tada će mu pravednici reći: ‚Gospode, kad smo te to videli gladnog, i nahranili te; i žednog, i napojili te? 38 Kad smo te to videli kao stranca, i ugostili te; i golog, i obukli te? 39 I kad smo te to videli bolesnog ili u tamnici, i posetili te?‘
40 „A Car će im odgovoriti: ‚Istinu vam kažem: kad god ste učinili nešto za jednoga od ove moje najmanje braće, za mene ste učinili.‘
41 „Potom će reći onima sleva: ‚Idite od mene, prokleti, u večni oganj, koji je pripremljen za đavola i njegove anđele! 42 Jer, bio sam gladan, a vi mi niste dali da jedem; i žedan, a vi me niste napojili. 43 Bio sam stranac, a vi me niste ugostili; i gô, a vi me niste obukli. Bio sam bolestan i u tamnici, a vi me niste posetili.‘
44 „Tada će mu ovi reći: ‚Gospode, kad smo te to videli gladnog ili žednog, kao stranca ili golog, bolesnog ili u tamnici, a da ti nismo pomogli?‘
45 „A on će im odgovoriti: ‚Istinu vam kažem: kad god niste nešto učinili za jednoga od ovih najmanjih, niste učinili ni za mene.‘
46 „Tada će ovi otići da večno ispaštaju, a pravednici u večni život.”