Postanak

Prva knjiga Mojsijeva

Postanak

30

Pisac: Mojsije
Meseto pisanja: Pustinja
Pisanje završeno: oko 1513. pre n. e.
Obuhvata vreme: Od Stvaranja do oko 1657.

1 Kada je Rahilja videla da Jakovu ne rađa decu, postade ljubomorna na svoju sestru, pa reče Jakovu: „Daj mi decu, inače ću svisnuti!”

A Jakov se naljuti na Rahilju i reče: „Zar sam ja na mestu Boga, koji ti je uskratio decu[a]?”

Tada ona reče: „Evo moje sluškinje Bilhe – spavaj s njom, da ona rodi za mene[b] i da ja tako preko nje dobijem decu.”

Tako mu ona dade svoju sluškinju Bilhu za ženu. Jakov je spavao s Bilhom, i ona zatrudne i rodi mu sina.

Tada Rahilja reče: „Bog je presudio u moju korist. Uslišio mi je molitvu i dao mi sina.” Zato ga nazva Dan[c].

Rahiljina sluškinja Bilha opet zatrudne i rodi Jakovu drugog sina.

Tada Rahilja reče: „Žestoka je bila moja borba sa mojom sestrom, ali pobedila sam.” Zato mu dade ime Neftalim[d].

Kada je Lija videla da je prestala da rađa, uze svoju sluškinju Zilpu i dade je Jakovu za ženu. 10 Lijina sluškinja Zilpa rodi Jakovu sina.

11 Tada Lija reče: „Kakva sreća!” Zato mu dade ime Gad[e].

12 Lijina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina.

13 Tada Lija reče: „Baš sam srećna! Žene će me zvati srećnom!” Zato mu dade ime Asir[f].

14 U vreme žetve pšenice, Ruvim ode u polje i nađe mandragore[g], pa ih donese svojoj majci Liji.

Rahilja reče Liji: „Molim te, daj mi malo mandragora tvoga sina.”

15 Ali Lija joj odgovori: „Malo li je što si mi uzela muža, nego hoćeš da mi uzmeš i mandragore moga sina?”

„Dobro”, reče Rahilja, „neka Jakov noćas legne s tobom u zamenu za mandragore tvoga sina.”

16 Kada se Jakov uveče vratio s polja, Lija mu izađe u susret i reče: „Spavaćeš sa mnom, jer sam te unajmila mandragorama svoga sina.” Tako Jakov te noći leže s njom.

17 Bog usliši Lijinu molitvu, i ona zatrudne i rodi Jakovu petog sina.

18 Tada ona reče: „Bog me je nagradio što sam svoju sluškinju dala svome mužu.” Zato mu dade ime Isahar[h].

19 Onda Lija opet zatrudne i rodi Jakovu šestog sina, 20 pa reče: „Bog mi dade divan dar. Sada će me moj muž poštovati, jer sam mu rodila šest sinova.” Zato mu dade ime Zavulon[i].

21 Kasnije Lija rodi i kćer i dade joj ime Dina.

22 Onda se Bog seti Rahilje, usliši joj molitvu i učini je plodnom. 23 Ona zatrudne i rodi sina, pa reče: „Bog je uklonio moju sramotu.” 24 Dade mu ime Josif[j], govoreći: „Neka mi Jehova dâ još jednog sina.”

Jakov sklapa pogodbu s Lavanom

25 Kada je Rahilja rodila Josifa, Jakov reče Lavanu: „Pusti me da se vratim u svoj zavičaj. 26 Daj mi moje žene i decu, za koje sam ti služio, pa da idem. Jer, ti dobro znaš koliko sam radio za tebe.”

27 Na to mu Lavan reče: „Dopusti mi da ti ovo kažem: gatanjem sam saznao da me je Jehova zbog tebe blagoslovio.” 28 I još reče: „Odredi platu koju tražiš od mene, i daću ti je.”

29 Jakov mu odgovori: „Znaš kako sam ti služio i kako je bilo tvojoj stoci uz mene. 30 Ono malo što si imao pre mog dolaska sada se obilno umnožilo i Jehova te je blagoslovio gde god sam kročio nogom. Zar nije vreme da počnem da radim i za svoj dom?”

31 Lavan upita: „Šta da ti dam?”

„Nemoj ništa da mi daš”, odgovori Jakov. „Ali ako ovo za mene učiniš, ostaću da ti napasam stada i da ih čuvam: 32 pusti me da danas prođem kroz sva tvoja stada i da izdvojim svaku pegavu i šarenu ovcu i svako crno jagnje, i svaku šarenu i pegavu kozu. To će mi biti plata. 33 Ubuduće će moje poštenje svedočiti za mene kad god budeš proveravao moju platu – svaka koza u mom posedu koja ne bude šarena ili pegava i svako jagnje koje ne bude crno, neka se smatraju ukradenima.”

34 „U redu”, reče Lavan. „Neka bude kako si rekao.” 35 Ali, tog istog dana, Lavan ukloni sve jarce koji su imali pruge ili šare i sve pegave i šarene koze – sve koje su na sebi imale imalo belog – i svu crnu jagnjad, i predade ih svojim sinovima. 36 Onda ode tri dana hoda daleko od Jakova, dok Jakov ostade da napasa ostala Lavanova stada.

37 Jakov uze svežih topolinih, bademovih i platanovih grančica, pa u njih ureza bele pruge guleći koru i ogoljujući belo drvo grančica. 38 Onda oguljene grančice stavi u sva pojila, da budu pred stadima kada budu dolazila da piju. Kada su životinje bile u polnom žaru i dolazile da piju, 39 parile su se ispred grančica. Tako su rađale prugaste, pegave ili šarene mlade.

40 Jakov je mlade životinje držao odvojeno, a ostale je okrenuo tako da gledaju u prugaste i crne životinje koje su pripadale Lavanu. Tako je Jakov za sebe dobio odvojena stada i nije ih mešao sa Lavanovim životinjama. 41 Kada su se snažnije životinje iz stada parile, Jakov bi stavljao grančice u pojila ispred životinja, da bi se životinje parile pored pruća. 42 Ali pred kržljave životinje Jakov nije stavljao grančice. Tako su kržljave životinje pripadale Lavanu, a snažne Jakovu. 43 I Jakov se silno obogati, stekavši mnogo sitne stoke, sluškinja i slugu, kamila i magaradi.

30:2 decu Doslovno: plod utrobe.
30:3 za mene Doslovno: na mojim kolenima.
30:6 Dan zvuči kao hebrejska reč za „presuditi u nečiju korist”.
30:8 Neftalim (hebrejski: Naftali) zvuči kao reč za „moja borba”.
30:11 Gad znači „sreća”.
30:13 Asir (hebrejski: Ašer) znači „srećan”.
30:14 mandragore Smatralo se da mandragora povećava polnu moć i doprinosi plodnosti žena.
30:18 Isahar (hebrejski: Jisashar) znači „unajmljen muškarac” i „ima nagrade”.
30:20 Zavulon (hebrejski: Zevulun) zvuči kao hebrejske reči za „poštovati” i „dar”.
30:24 Josif (hebrejski: Josef) zvuči kao reč za „dati još” ili „dodati”.

Sadržaj Knjige
Biblijski-Studio.com 2025
Podeli:
Biblija

Sveti Spisi

Biblija

Biblija

Sveti Spisi

Biblija