Josifova braća se vraćaju u Egipat
1 A u zemlji je i dalje vladala teška glad.
2 Kada su pojeli žito koje su doneli iz Egipta, otac im reče: „Vratite se i kupite nam još malo hrane.”
3 Ali Juda mu reče: „Onaj čovek nas je ozbiljno upozorio: ‚Ne izlazite mi na oči bez svoga brata.‘ 4 Ako si voljan da našeg brata pošalješ s nama, ići ćemo i kupiti ti hrane. 5 Ali ako nećeš da ga pošalješ, nećemo ići, jer nam je onaj čovek rekao: ‚Ne izlazite mi na oči bez svoga brata.‘”
6 Tada Izrael upita: „Zašto ste me uvalili u ovu nevolju rekavši tom čoveku da imate još jednog brata?”
7 „Potanko nas je ispitivao o nama i našoj porodici”, odgovoriše oni. „‚Je li vam otac još živ?‘, ‚Imate li još kojeg brata?‘ i mi smo mu samo odgovarali na pitanja. Otkud smo mogli da znamo da će reći: ‚Dovedite svoga brata‘?”
8 Tada Juda reče svom ocu Izraelu: „Pošalji dečaka sa mnom, i odmah ćemo krenuti, da preživimo i mi, i ti, i naša nejač, a ne da pomremo. 9 Ja ti jemčim za njega, mene smatraj odgovornim. Ako ti ga ne vratim, celog života ću biti kriv pred tobom. 10 Da nismo odugovlačili, mogli smo već dvaput da se vratimo.”
11 Tada im njihov otac Izrael reče: „Ako tako mora da bude, onda ovako uradite: Stavite u torbe najbolje plodove ove zemlje i odnesite ih onom čoveku na dar: malo balsama, malo meda, začina i smirne, pistaća i badema. 12 I ponesite dvostruko više novca, jer treba da vratite novac koji vam je stavljen nazad u džakove – možda je to bila neka greška. 13 Povedite i svog brata i odmah krenite onom čoveku. 14 Neka Bog Svesilni učini da vam se onaj čovek smiluje, pa pusti i vašeg drugog brata i Venijamina da se s vama vrate. A ja, ako ostanem bez dece – ostanem.”
15 Tako braća uzeše darove i dvostruko više novca, povedoše Venijamina, pa odmah odoše u Egipat i stadoše pred Josifa.
16 Kada je Josif video Venijamina s njima, reče svom domoupravitelju: „Odvedi ove ljude mojoj kući, zakolji jedno živinče i spremi ga, jer će oni jesti sa mnom u podne.”
17 Onaj učini kao što mu je Josif rekao i odvede braću u Josifovu kuću. 18 Oni se uplašiše kada su ih odveli u Josifovu kuću.
Mislili su: „Doveli su nas ovamo zbog novca koji nam je onaj prvi put bio stavljen nazad u džakove. Napašće nas, savladati i učiniti od nas robove, i uzeće naše magarce.”
19 Zato priđoše Josifovom domoupravitelju i obratiše mu se na ulazu u kuću.
20 „Gospodaru”, rekoše, „mi smo već jednom dolazili da kupimo hrane, 21 a u konačištu, kad smo otvorili svoje džakove, svaki od nas je našao svoj novac odozgo u svom džaku – u punom iznosu. Sada smo taj novac doneli sa sobom. 22 A doneli smo i još novca da opet kupimo hrane. Ne znamo ko nam je stavio naš novac u džakove.”
23 „Ne uznemiravajte se”, reče on. „Ne bojte se. Vaš Bog, Bog vašeg oca, stavio je blago u vaše džakove. Vaš novac je stigao do mene.”
Onda im izvede Simeona.
24 Potom ih domoupravitelj uvede u Josifovu kuću, dade im vode da operu noge, a njihovim magarcima dade krme. 25 Oni pripremiše darove za Josifa kada dođe u podne, jer su čuli da će tu obedovati. 26 Kada je Josif došao kući, oni mu dadoše darove koje su uneli u kuću i pokloniše mu se do zemlje.
27 On ih upita kako su, pa reče: „Kako je vaš stari otac, o kome ste mi pričali? Je li još živ?”
28 „Tvoj sluga, naš otac, još je živ i zdrav”, odgovoriše oni, pa mu se duboko pokloniše.
29 Josif ih dobro pogleda i vide među njima Venijamina, sina svoje majke, pa upita: „Je li ovo vaš najmlađi brat, onaj o kome ste mi pričali?”
Onda reče: „Neka Bog bude milostiv prema tebi, sinko.”
30 Silno uzbuđen što vidi svoga brata, Josif izjuri napolje, jer samo što nije zaplakao. Uđe u jednu odaju, pa se tamo isplaka.
31 Kada se umio, izađe, pa reče, savlađujući se: „Poslužite jelo.”
32 Njega poslužiše odvojeno, njegovu braću odvojeno, i Egipćane koji su s njim jeli odvojeno. Egipćani ne bi mogli da jedu s Jevrejima, jer bi im to bilo odvratno. 33 Braća posedaše pred njim prema svojoj starosti, od prvorođenog do najmlađeg. I samo su se zgledali u čudu. 34 Kada su im donosili jela sa Josifove trpeze, Venijaminov obrok bio je pet puta veći od svih ostalih. Tako su se s njim gostili.