1 Videh pod suncem još jedno zlo koje teško pritiska ljude: 2 Bog dâ čoveku bogatstvo, imanje i čast, pa ima sve što mu srce želi, ali mu Bog ne dâ da u tome uživa, nego u tome uživa tuđinac. To je ispraznost i teško zlo. 3 Može čovek da ima stotinu dece i da živi mnogo godina, ali, koliko god poživeo, ako ne uživa u svom blagostanju, taman da živi doveka, kažem: i mrtvorođenčetu je bolje nego njemu. 4 Mrtvorođenče dođe kao dašak, u tami ode i tama mu obavije ime. 5 I mada nikad nije videlo sunca i ništa nije saznalo, spokojnije je od onog čoveka 6 taman da ovaj poživi i dvaput po hiljadu godina, a ne uživa u svom blagostanju. Jer, svi idu na isto mesto.
7 Sav je čovekov mukotrpni trud za njegova usta, ali glad nikako da mu se utoli.
8 Kakva je prednost mudroga nad bezumnikom? Šta siromah ima od toga što zna kako da se ponaša pred drugima?
9 Bolje je ono što oči vide nego lutanje žudnje. I to je ispraznost – trčanje za vetrom.
10 Što je bilo, već ima ime. Tako se zna i šta je čovek – da ne može da se parniči s moćnijim od sebe.
11 Što više reči, to više ispraznosti, pa kakva je čoveku korist od toga? 12 Jer, ko zna šta je dobro za čoveka u njegovom životu, za ono malo ispraznih dana koji mu prođu kao senka? Ko mu može reći šta će biti pod suncem posle njega?