Samuilovo rođenje
1 Bio jedan čovek iz Ramatajima, u Efremovom gorju, Cufovac iz Efremovog plemena, po imenu Elkana sin Jerohama sina Elihua sina Tohua sina Cufovog. 2 Imao je dve žene: jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina je imala dece, a Ana nije.
3 Elkana je svake godine išao iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jehovi nad vojskama u Šilu, gde su dva Elijeva sina, Hofni i Pinhas, bili Jehovini sveštenici. 4 Onoga dana kada bi prinosio žrtvu, Elkana bi davao po deo mesa svojoj ženi Penini i svim njenim sinovima i kćerima, 5 a Ani bi davao dvostruko, jer ju je voleo. Ali njoj Jehova nije dao da ima dece[a]. 6 Pošto Ani Jehova nije dao da ima dece, njena suparnica ju je stalno kinjila ne bi li je uzrujala. 7 Tako je to bilo iz godine u godinu: kad god bi polazili u Dom Jehovin, Penina bi kinjila Anu sve dok se ova ne bi toliko rasplakala da nije mogla ni da jede.
8 NJen muž Elkana bi je tada upitao: „Ana, zašto plačeš? Zašto ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od deset sinova?”
9 Jednom, nakon što su jeli i pili u Šilu, Ana ustade.
A sveštenik Eli je sedeo na svojoj stolici kraj dovratka Jehovinog hrama.
10 Sva očajna, Ana se, gorko plačući, pomoli Jehovi 11 i zavetova se govoreći: „Jehova nad vojskama, ako blagonaklono pogledaš na moj jad i setiš se mene, svoje sluškinje, ako me ne zaboraviš, nego mi daš muško dete, ja ću ga dati tebi, Jehova, za ceo život, i britva mu neće preći preko glave.”
12 Ona se dugo molila pred Jehovom, a Eli joj je posmatrao usta. 13 Ana se molila u sebi – micale su joj se samo usne, ali joj se glas nije čuo. Eli zato pomisli da je pijana, 14 pa joj reče: „Dokle ćeš se opijati? Ostavi se vina.”
15 „Nije to, gospodaru”, odgovori Ana, „nego sam očajna. Nisam pila ni vina ni opojnog pića. Izlivala sam svoje srce pred Jehovom. 16 Ne gledaj na mene, svoju sluškinju, kao na poročnu ženu. Molila sam se ovde zbog svoje velike muke i žalosti.”
17 Tada joj Eli reče: „Idi u miru i neka ti Bog Izraelov dâ to što si od njega tražila.”
18 A ona reče: „Neka ja, tvoja sluškinja, nađem milost u tvojim očima.”
Onda ona ode svojim putem i uze da nešto pojede, i lice joj više nije bilo tužno.
19 Sutradan poraniše, pokloniše se Jehovi, pa se vratiše kući u Ramu. Elkana je spavao sa svojom ženom Anom, i Jehova je se seti: 20 Ana zatrudne i, kada je došlo vreme, rodi sina. Dade mu ime Samuilo[b], govoreći: „Jer sam ga zatražila od Jehove.”
Ana daje Samuila Bogu
21 Kada je potom Elkana išao sa svom svojom porodicom da prinese godišnju žrtvu Jehovi i da izvrši svoj zavet, 22 Ana ne pođe, već reče mužu: „Čim dečaka prestanem da dojim, povešću ga i pokazati pred Jehovom, i on će tamo ostati celog svog života[c].”
23 „Učini kako misliš da je najbolje”, reče joj njen muž Elkana. „Ostani kod kuće dok ne prestaneš da ga dojiš. Neka Jehova učini da ispuniš svoje obećanje.”
Tako ona ostade kod kuće da doji sina dok više ne bude morala da ga doji. 24 A kada je prestala da ga doji, povede ga, još onako malog, u Dom Jehovin u Šilu, uzevši sa sobom junca od tri godine, efu[d] brašna i mešinu vina.
25 Kada su zaklali junca, dečaka dovedoše Eliju, 26 kome Ana reče: „Živ bio, gospodaru. Ja sam ona žena koja je stajala ovde kraj tebe i molila se Jehovi. 27 Molila sam se za ovo dete, i Jehova mi je dao to što sam tražila. 28 Zato ga sada dajem Jehovi – biće Jehovin celog svog života.”
Onda se Elkana tamo pokloni Jehovi.