David i Golijat
1 Filistejci sabraše vojsku za boj i okupiše se kod Sohoa u Judi. Utaboriše se kod Efes-Damima, između Sohoa i Azeke, 2 a Saul i Izraelci se okupiše i utaboriše u dolini Ela, gde se svrstaše u bojne redove prema Filistejcima. 3 Filistejci su stajali na jednom brdu, Izraelci na drugom, a između njih je bila dolina.
4 Tada iz filistejskog tabora istupi njihov izabrani ratnik. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Bio je visok šest lakata i pedalj[a]. 5 Na glavi je imao šlem od bronze i bio obučen u pločasti bronzani oklop težak pet hiljada šekela[b]. 6 Na nogama je nosio bronzane štitnike, a preko pleća mu je visilo bronzano koplje 7 čija je kopljača bila kao tkalačko vratilo, a gvozdeni šiljak težak šest stotina šekela[c]. Pred njim je išao njegov štitonoša.
8 Golijat stade i viknu prema Izraelovim bojnim redovima: „Zašto ste izašli i svrstali se za boj? Zar ja nisam Filistejac, a vi Saulove sluge? Izaberite jednoga, pa neka mi dođe ovamo dole. 9 Ako bude mogao da se bori sa mnom i ubije me, mi ćemo postati vaši robovi. Ali ako ja savladam njega i ubijem ga, vi ćete postati naši robovi i služiti nam.”
10 Potom Filistejac reče: „Danas izazivam Izraelove bojne redove! Dajte mi čoveka, da se borimo!”
11 Kada su Saul i svi Izraelci čuli Filistejčeve reči, unezveriše se i silno uplašiše.
12 A David je bio sin Jeseja, Efratovca iz Vitlejema u Judi. Jesej je imao osam sinova, a u Saulovo vreme već je bio veoma star. 13 Tri najstarija Jesejeva sina – prvorođeni Eliav, drugi Avinadav i treći Šama – pošla su za Saulom u rat. 14 David je bio najmlađi. Dok su ova trojica najstarijih stalno bili sa Saulom, 15 David je povremeno odlazio od Saula da napasa stado svoga oca u Vitlejemu.
16 Četrdeset dana, svakog jutra i večeri, Filistejac Golijat je izlazio i izazivao Izraelce.
17 Jesej reče svom sinu Davidu: „Uzmi ovu efu[d] prženog žita i ovih deset hlebova, pa pohitaj i odnesi to svojoj braći u tabor. 18 Ovih deset sireva odnesi zapovedniku njihove čete. Vidi kako su ti braća i donesi mi od njih nešto po čemu ću znati da si me poslušao. 19 Oni su sa Saulom i Izraelcima u dolini Ela i bore se protiv Filistejaca.”
20 Sutradan David porani, ostavi stado jednom pastiru, natovari onu hranu i krenu kao što mu je Jesej zapovedio. Do tabora stiže baš kada je vojska izlazila na borbeni položaj i izvikivala ratni poklič. 21 Izraelci i Filistejci svrstavali su se u bojne redove jedni naspram drugih. 22 David ostavi onu hranu čuvaru zaliha i otrča do bojnih redova da pozdravi braću. 23 Dok je s njima razgovarao, onaj izabrani ratnik Golijat, Filistejac iz Gata, izađe iz bojnih redova i izgovori onaj isti izazov, pa ga je i David čuo. 24 Kada su Izraelci ugledali Golijata, pobegoše pred njim u silnom strahu.
25 Govorili su: „Vidite li kako onaj stalno izlazi? To on izlazi da vređa Izrael. Car će dati veliko blago onome ko ga ubije. A daće mu i svoju kćer za ženu i njegovu porodicu će osloboditi plaćanja poreza u Izraelu.”
26 David upita ljude koji su stajali blizu njega: „Šta će to dobiti onaj ko ubije ovog Filistejca i skine ovu sramotu sa Izraela? Ko je taj neobrezani Filistejac da vređa vojske Boga živoga?”
27 Vojnici mu ponoviše šta su govorili i rekoše: „Eto to će dobiti onaj ko ga ubije.”
28 Kada je Eliav, Davidov najstariji brat, čuo da ovaj razgovara s vojnicima, naljuti se na Davida, pa ga upita: „Zašto si došao ovamo dole i kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam koliko si uobražen i koliko ti je srce zlo. Došao si samo da gledaš bitku.”
29 „Šta li sam sad uradio?” upita David. „Zar ne smem ni da govorim?”
30 Onda se okrenu nekom drugom i upita ono isto, a vojnici su mu odgovarali kao i pre.
31 Kada se pročulo šta je David pitao i kada su to preneli Saulu, on posla po njega.
32 David reče Saulu: „Neka se niko ne obeshrabruje zbog tog Filistejca. Ja, tvoj sluga, ići ću i boriti se s njim.”
33 Saul odvrati: „Nisi ti u stanju da izađeš protiv tog Filistejca i da se boriš s njim. Jer, ti si još dečak, a on je ratnik od svoje mladosti.”
34 Ali David reče Saulu: „Ja, tvoj sluga, čuvam ovce svoga oca. Kada lav ili medved dođe i odnese neku ovcu iz stada, 35 ja potrčim za njim, udarim ga i istrgnem mu ovcu iz čeljusti. A ako nasrne na mene, ja ga uhvatim za grivu, udarim ga i ubijem. 36 Ja, tvoj sluga, ubio sam i lava i medveda. Ovaj neobrezani Filistejac proći će kao jedan od njih, jer je vređao vojske Boga živoga. 37 Jehova, koji me je izbavio iz lavljih i medveđih šapa, izbaviće me i iz šaka ovog Filistejca.”
Na to Saul reče Davidu: „Idi i neka Jehova bude s tobom.”
38 Saul onda obuče Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu stavi bronzani šlem i obuče ga u oklop. 39 David pripasa svoj mač preko oklopa i pokuša da hoda, ali nije bio navikao na takvu opremu.
„Ne mogu u ovome da idem”, reče Saulu, „jer nisam navikao.”
I sve skinu.
40 Onda uze u ruku svoj štap, izabra pet oblutaka iz potoka, stavi ih u džep svoje pastirske torbe, pa s praćkom u ruci krenu prema Filistejcu.
41 Filistejac se primicao sve bliže Davidu, a njegov štitonoša je išao pred njim. 42 Kada je Filistejac bolje pogledao Davida, prezre ga, pošto je video da je ovaj još dečak, rumen i lep.
43 „Zar sam ja pas”, reče on Davidu, „kad na mene ideš štapovima?”
Onda prokle Davida svojim bogovima, 44 pa mu reče: „Samo dođi. Daću tvoje meso pticama i zverima.”
45 Ali David reče Filistejcu: „Ti na mene ideš mačem, kopljem i sulicom, a ja na tebe idem u ime Jehove nad vojskama, Boga vojski Izraelovih, koje si vređao. 46 Danas će te Jehova predati u moje ruke, i ja ću te oboriti i odrubiti ti glavu. Danas ću leševe filistejskih vojnika dati pticama i zverima, pa će sva zemlja znati da u Izraelu ima Bog. 47 I svi ovde okupljeni znaće da Jehova ne spasava mačem ili kopljem. Jer, bitka je Jehovina, i on će vas predati u naše ruke.”
48 Dok se Filistejac primicao da ga napadne, David brzo potrča prema filistejskim bojnim redovima da napadne njega. 49 On posegnu rukom u torbu, izvadi iz nje jedan kamen, pa ga hitnu iz praćke i pogodi Filistejca u čelo. Ovome se kamen zari u čelo i on pade ničice na zemlju. 50 Tako je David praćkom i kamenom savladao Filistejca – bez mača u ruci oborio je Filistejca i ubio ga.
51 David pritrča do Filistejca i nadnese se nad njega, pa mu izvuče mač iz korica, ubi ga i odrubi mu glavu.
Kada su Filistejci videli da je njihov ratnik mrtav, pobegoše. 52 Tada Izraelci i Judeji jurnuše napred uz bojni poklič, pa su gonili Filistejce sve do ulaza u Gat[e] i do kapija Ekrona. Ubijeni Filistejci ležali su po putu za Šaarajim sve do Gata i Ekrona. 53 Kada su se Izraelci vratili iz potere za Filistejcima, opljačkaše njihov tabor.
54 David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jerusalim, a njegovo oružje stavi u svoj šator.
55 Dok je gledao kako David izlazi na megdan Filistejcu, Saul upita Avnera, glavnog zapovednika vojske: „Avnere, čiji je sin taj mladić?”
A Avner odgovori: „Živoga mi tebe, care, ne znam.”
56 Tada car reče: „Saznaj.”
57 Čim se David vratio pošto je ubio Filistejca, Avner ga dovede pred Saula. A David je još u ruci držao Filistejčevu glavu.
58 „Čiji si ti sin, mladiću?” upita ga Saul.
A David odgovori: „Ja sam sin tvoga sluge Jeseja iz Vitlejema.”