Psalam Davidov. Za spomen.
1 Ne grdi me, Jehova, u svom gnevu
i ne pritiskaj me stegom u svojoj jarosti.
2 Tvoje strele zabole se u mene
i ruka tvoja na mene se spustila.
3 Nema zdravlja u mom telu
zbog tvoje srdžbe,
nema mira mojim kostima
zbog moga greha.
4 Moja krivica nad glavu mi se nadnela
kao težak teret, za mene pretežak.
5 Moje rane zaudaraju, gnoje se
zbog moga bezumlja.
6 Savijen sam i sasvim pognut,
povazdan u žalosti hodam unaokolo.
7 Leđa mi žareći bol probada,
na telu mi ništa zdravo nije.
8 Iznemogao sam i sav slomljen,
ridam zbog srca teskobnog.
9 Pred tobom su sve moje želje, Gospode,
nije ti skriveno moje jecanje.
10 Srce mi silno lupa, snaga me izdaje,
nestade i svetlost mojih očiju.
11 Ne prilaze mi prijatelji i drugovi
zbog moje bolesti,
moja rodbina podalje se drži.
12 Zamke postavljaju
oni što bi da mi uzmu život.
Oni što bi da mi naude,
propašću mi prete,
povazdan smišljaju prevare.
13 A ja sam kao gluv, i ništa ne čujem,
i kao nem, i usta ne otvaram.
14 Postadoh kao čovek koji ne čuje,
iz čijih usta nema odgovora.
15 Tebe iščekujem, Jehova,
ti ćeš čuti, Gospode moj, Bože.
16 Jer, rekoh: „Ne daj da likuju nada mnom.
Kad mi noga posrne,
neka se nada mnom ne uzvisuju.”
17 Jer, samo što ne padnem,
a moj bol stalno je sa mnom.
18 Ali svoju krivicu priznajem,
moj greh me muči.
19 Neprijatelji mi puni života i mnogobrojni,
mnogo ih je koji me mrze bez razloga.
20 Za dobro mi uzvraćaju zlom,
optužuju me što za dobrim idem.
21 Ne ostavljaj me, Jehova,
ne budi daleko od mene, Bože moj.
22 U pomoć mi pohitaj,
Jehova, Spasitelju moj.