Horovođi. Za Jedutuna. Psalam Davidov.
1 Rekoh: „Paziću na svoje puteve
da svojim jezikom ne zgrešim.
Brnjicu ću držati na ustima
sve dok je opaki preda mnom.”
2 Zaćutah, umuknuh,
čak ni o dobru nisam govorio.
Ali moj bol se pogorša,
3 srce se u meni ražari.
Što sam više o tome mislio,
to je oganj više goreo.
Tada progovorih:
4 „Jehova, obznani mi moj kraj
i meru mojih dana,
da znam kako mi je život prolazan.
5 Evo, dao si mi dane kratke kao dlan,
moj vek životni kao ništa je pred tobom.
Svaki čovek je samo dašak. Sela
6 „Svaki čovek kao avet tumara,
uzalud trčkara unaokolo,
bogatstvo gomila,
a ne zna ko će ga pokupiti.
7 „A sada, Gospode, šta da čekam?
U tebi je moja nada.
8 Izbavi me od svih mojih prestupa,
ne daj da me bezumnici vređaju.
9 Ućutaću, neću otvarati usta,
jer ti si ovo učinio.
10 Skloni svoj udarac od mene –
dokrajčiće me silina tvoje ruke.
11 Ti čoveka prekorevaš i odgajaš stegom
zbog njegove krivice
i kao moljac razjedaš sve za čim žudi.
Svaki čovek je samo dašak. Sela
12 „Čuj moju molitvu, Jehova,
moj vapaj saslušaj,
na moje suze se ne ogluši.
Jer, ja sam samo došljak
i naseljenik kod tebe,
kao svi moji praoci.
13 Skini svoj pogled sa mene,
da se još malo poveselim
pre no što odem i više me ne bude.”