Horovođi. Po napevu „Golubica na dalekim hrastovima”. Mihtam Davidov. Kada su ga Filistejci uhvatili u Gatu.
1 Smiluj mi se, Bože,
jer ljudi me gaze.
Povazdan me pritiskaju ratnici,
2 povazdan me gaze dušmani.
Mnogo je ratnika nada mnom.
3 Kad se uplašim,
u tebe se uzdam.
4 U Boga, čiju reč hvalim,
u Boga se uzdam.
Neću se plašiti –
šta mi može smrtnik?
5 Povazdan moje reči iskrivljuju,
stalno smišljaju kako da mi učine zlo.
6 Sastaju se, sakriveni vrebaju,
na moje korake paze
čekajući da mi uzmu život.
7 Zar da se s takvim bezakonjem izvuku?
U svom gnevu, Bože, obori narode.
8 Prebrojao si moje noći besane;
moje suze stavi u mešinu –
sve je to već u tvojoj knjizi.
9 Čim zavapim k tebi,
uzmaknuće moji neprijatelji.
To znam jer Bog je na mojoj strani.
10 U Boga, čiju reč hvalim,
u Jehovu, čiju reč hvalim,
11 u Boga se uzdam.
Neću se plašiti –
šta mi može čovek?
12 Izvršiću zavete koje sam ti dao, Bože;
prineću ti žrtve zahvalnice.
13 Zato što si me izbavio od smrti
– da, noge si mi sačuvao od posrtanja –
pred tobom ću hodati u svetlosti života.