Život po Duhu
1 Zato sada nema osude za one koji su u Hristu Ješui, 2 jer me je zakon Duha života u Hristu Ješui oslobodio zakona greha i smrti. 3 Jer, ono što Zakon nije mogao da učini, pošto je zbog tela bio slab, učinio je Bog poslavši svoga Sina u obličju grešnog tela, kao žrtvu za greh. Tako je osudio greh u telu, 4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po telu, nego po Duhu.
5 Jer, oni koji žive po telu, misle na ono što je telesno, a oni koji žive po Duhu, na ono što je duhovno. 6 Težnja tela je smrt, a težnja Duha život i mir. 7 Zato je težnja tela neprijateljstvo prema Bogu, jer se telo ne potčinjava Božijem zakonu, a i ne može. 8 Oni koji su u telu, ne mogu da ugode Bogu.
9 Ali vi niste u telu, nego u Duhu, ako zaista Božiji Duh prebiva u vama. Ako neko nema Hristovog Duha, nije njegov. 10 A ako je Hristos u vama, onda je vaše telo mrtvo zbog greha, ali je vaš duh živ zbog pravednosti. 11 I, ako u vama prebiva Duh koji je Ješuu vaskrsao iz mrtvih, onda će Onaj koji je Hrista vaskrsao iz mrtvih oživeti i vaša smrtna tela svojim Duhom, koji prebiva u vama.
12 Tako, dakle, braćo, dužnici smo, ali ne telu, da bismo po telu živeli. 13 Ako živite po telu, umrećete. Ali, ako Duhom usmrćujete telesna dela, živećete. 14 Jer, oni koje vodi Božiji Duh, Božiji su sinovi. 15 Niste, naime, primili duha robovanja, pa da opet strahujete, nego ste primili Duha usinjenja, kojim vičemo: „Aba[a], Oče!” 16 Sâm Duh svedoči s našim duhom da smo Božija deca. 17 Pa, ako smo deca, onda smo i naslednici – naslednici Božiji i sunaslednici Hristovi, ako zaista s njim stradamo, da bismo imali udela u njegovoj slavi.
Buduća slava
18 Smatram, naime, da naša sadašnja stradanja nisu ništa u poređenju sa slavom koja će se u nama otkriti. 19 Ono što je stvoreno željno iščekuje otkrivenje slave Božijih sinova. 20 A ono što je stvoreno potčinjeno je ništavnosti – ne svojom voljom, nego voljom Onoga koji ga je potčinio – u nadi 21 da će u slavnoj slobodi Božije dece i ono samo biti oslobođeno robovanja raspadljivosti.
22 Znamo, naime, da sve što je stvoreno sve dosad uzdiše i muči se u porođajnim bolovima. 23 Ali ne samo ono nego i mi sami, koji imamo prve plodove Duha, u sebi uzdišemo, iščekujući usinjenje, otkupljenje svoga tela. 24 Jer, u toj nadi smo spaseni. A nada koja se vidi nije nada, jer ko se nada onom što već vidi? 25 Ali, ako se nadamo onom što ne vidimo, onda to strpljivo iščekujemo.
26 Tako nam i Duh pomaže u našoj slabosti. Mi ne znamo za šta treba da se molimo, nego se sâm Duh neizrecivim uzdasima zauzima za nas. 27 A Onaj koji ispituje srca zna težnju Duha – da se po Božijoj volji zauzima za svete.
28 Znamo da Bog u svemu radi za dobro onih koji ga vole[b], onih koji su pozvani po njegovom naumu. 29 One koje je unapred znao, Bog je i predodredio da budu saobraženi slici njegovog Sina, da on bude prvorođeni među mnogom braćom. 30 One koje je predodredio, te je i pozvao, koje je pozvao, te je i opravdao, a koje je opravdao, te je i proslavio.
Božija ljubav
31 Šta ćemo, dakle, na to reći? Ako je Bog za nas, ko će protiv nas? 32 On, koji ni svoga Sina nije poštedeo, nego ga je predao za sve nas, zar nam s njim neće podariti i sve drugo? 33 Ko će podići optužbu protiv Božijih izabranika? Zar Bog koji opravdava? 34 Ko će ih osuditi? Zar Hristos Ješua, koji je umro, štaviše i vaskrsao, koji je Bogu zdesna i zauzima se za nas? 35 Ko će nas rastaviti od Hristove ljubavi? Zar nevolja, ili pritešnjenost, ili progon, ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili mač? 36 Kao što je zapisano:
„Radi tebe nas povazdan ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.”(A)
37 Ali, u svemu tome nadmoćno pobeđujemo kroz Onoga koji nas je zavoleo. 38 Ubeđen sam, naime, da nas ni smrt ni život, ni anđeli ni poglavarstva, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39 ni visine ni dubine, ni bilo šta drugo što je stvoreno, ne mogu rastaviti od Božije ljubavi, koja je u Hristu Ješui, našem Gospodu.