Jerusalimova kazna
1 O, kako je Gospod obavio Kćer sionsku
oblakom svoga gneva!
S neba na zemlju zbaci sjaj Izraelov,
ne seti se svoga podnožja u dan svoga gneva.
2 Gospod bez milosti uništi
sva boravišta Jakovljeva.
U svojoj srdžbi poruši utvrđenja Kćeri Judine,
na zemlju joj obori ukaljano carstvo i poglavare.
3 U svom ljutom gnevu oduze svu snagu Izraelovu[a].
Povuče desnicu pred neprijateljem
i u Jakovu se razgore kao oganj plamteći
koji sve oko sebe proždire.
4 Nategnu svoj luk kao neprijatelj,
desnicu diže kao dušmanin
i pobi sve koje je bilo milina pogledati.
Svoju srdžbu izli kao oganj
na šator Kćeri sionske.
5 Gospod postade neprijatelj –
uništi Izrael,
uništi sve njegove palate
i poruši utvrđenja,
umnoži žalost i naricanje za Kćeri Judinom.
6 On opustoši svoje boravište[b] kao vrt,
razori mesto svoga sastanka.
Jehova učini da na Sionu budu zaboravljeni
praznici koji su mu određeni i subote.
U svom ljutom gnevu
on i cara i sveštenika prezre.
7 Gospod odbaci svoj žrtvenik
i ostavi svoje svetilište.
Zidine palata jerusalimskih[c]
predade u ruke neprijateljima,
koji u Domu Jehovinom digoše graju
kao na dan praznika.
8 Jehova odluči da razori zidine
oko Kćeri sionske.
On rasteže merničko uže
i ne odvrati svoju ruku od uništenja.
Učini da bedemi i zidine zakukaju –
zajedno oronuše.
9 Kapije joj utonule u zemlju;
on im prevornice razvali i skrši.
NJen car i poglavari među narodima su.
Zakona više nema, a ni njeni proroci
više ne nalaze viđenja od Jehove.
10 Starešine Kćeri sionske
sede na zemlji i ćute;
glave su posuli prašinom, u kostret se obukli.
Jerusalimske devojke pognule glave do zemlje.
11 Oči mi iščileše od plakanja,
utroba mi ključa, džigerica se izliva na zemlju
zbog sloma Kćeri moga naroda,
zbog dece i odojčadi
koja na trgovima grada skapavaju.
12 Ona pitaju svoje majke:
„Gde su hleb i vino?”
dok kao ranjenici skapavaju na trgovima grada,
dok dušu ispuštaju u majčinom naručju.
13 Sa čim da te uporedim,
čemu si slična, Kćeri jerusalimska?
Sa čim da te uporedim ne bih li te utešio,
Device-Kćeri sionska?
Jer, tvoja rana je velika kao more –
ko da te isceli?
14 Viđenja tvojih proroka
bila su prazna i lažna.
Nisu ti tvoju krivicu pokazali
da te sačuvaju izgnanstva.
Proroštva koja su ti dali
bila su prazna i obmanjujuća.
15 Plješću rukama svi koji prolaze putem,
cokću i mašu glavom Kćeri jerusalimskoj:
„Zar se za ovaj grad govorilo
da je savršenstvo lepote, radost celoga sveta?”
16 Svi tvoji neprijatelji
nad tobom razjapiše usta,
cokću, škrguću zubima i govore:
„Uništismo je!
Ovo je dan koji smo čekali!
Doživesmo da ga vidimo!”
17 Jehova izvrši svoj naum,
održa svoju reč, koju je davno izrekao.
Bez milosti te razori,
dade da neprijatelj likuje nad tobom.
Tvoje dušmane učini snažnima[d].
18 Iz srca viči Gospodu, zide Kćeri sionske,
neka ti i dan i noć suze teku kao bujica.
Ne daj sebi oduška
ni odmora zenici svoga oka.
19 Ustani, viči noću,
kada počinju noćne straže.
Kao vodu izlij svoje srce
pred licem Gospodnjim.
Podigni ruke k njemu za život svoje dece,
koja od gladi skapavaju na uglovima svih ulica.
20 Pogledaj, Jehova, i vidi:
s kim si ovako postupio?
Zar da žene jedu svoj porod,
decu koju su negovale?
Zar da sveštenik i prorok budu ubijeni
u Gospodnjem svetilištu?
21 Dečaci i starci na zemlji leže na ulici,
moje devojke i mladići padoše od mača.
Ti ih pobi u dan svoga gneva,
ti ih poseče bez milosti.
22 Kao na praznik, tako si odasvud
pozvao užas na mene,
pa na dan gneva Jehovinog
niko ne izmače niti prežive.
One koje sam odnegovala i odgajila,
moj neprijatelj pobi.
