
Jevrejski festivali ili Jamim Tovim. Hebrejski: ימים טובים, romanizovano: yāmim ṭoḇim, doslovno ’Dobri dani’. To su praznici koje obeležavaju Jevreji širom hebrejskog kalendara.
Uključuju religiozne, kulturne i nacionalne elemente, proizašle iz tri izvora: micvot (“biblijski zapovesti”), rabinske zapovesti, istorije judaizma i Države Izrael.
Jevrejski praznici se odvijaju na iste datume svake godine u hebrejskom kalendaru, ali se datumi razlikuju u gregorijanskom. Ovo je zato što je hebrejski kalendar lunisolarni kalendar (zasnovan na ciklusima sunca i meseca), dok je gregorijanski solarni kalendar.
Svaki praznik može da se desi samo u određenim danima nedelje. Četiri za većinu, ali pet za praznike u Tevetu i Švatu i šest za Hanuku (videti Dani nedelje u hebrejskom kalendaru).
Praznici imaju značajan duhovni i istorijski značaj u Bibliji. Ove drevne proslave, poznate su i kao Izraelski festivali ili biblijski praznici. Bog je ustanovio da obeleže ključne događaje u istoriji Izraela i simbolizuju duboke duhovne istine.
Bog je uspostavio sedam praznika. Oni služe kao podsetnici na Božju vernost, otkupljenje, obezbeđenje i buduća obećanja. Ovi praznici ne samo da povezuju vernike sa njihovim drevnim korenima, već ukazuju i na konačno ispunjenje koje se nalazi u Isusu Hristu.
Ovih sedam praznika pominje se na raznim mestima u Svetom pismu, ali, samo na jednom mjestu, u 23. poglavlju Treće Knjige Mojsijeve, svih sedam praznika je nabrojano po hronološkom redu.
Dobijajte obaveštenja o novim člancima